Baš kao i svakog dana probudila me dlaka na usnama i hrapav liz na nosu. Lily, moja mačka. Okrenula sam se pomalo ukočena na drugu stranu samo da bi vidjela da je tek pola pet. Pa još je dan, čudila sam se. Kad sam pogledala Lily mogla bi se zakleti da je ta mačka imala nacerenu facu.
Sram te bilo. Rekla sam joj ustajući. Ali ne mogu se ljutiti na nju i ona to zna pa iskorištava uvijek dok stigne.
Kuhajući kavu, to je prvo što napravim kad ustanem, pogled mi je lutao. Na kuhinjskom stolu ugledala sam novine, i to današnje. To je bio znak da je Sophia bila tu. Pored novina bila je poruka
Jutro dušice, danas u 21°° idemo van. Nemoj mi reći da te nisam upozorila. Upoznala sam super zgodne dečke. Molim te, po stoti put, stavi Lily na dijetu. RASPUKNUT ĆE SE!!! Oj, obuci nešto sexy.
p.s. odi u dućan, hladnjak ti je prazan.
Pusa Sophie
Izlasci s njom su nezaboravni. U dobrom i lošem smislu. A ti njezini dečki, moraju biti zgodni, ona samo s takvima izlazi. Pogleda sam hladnjak, ima pravo, hladnjak je pravi raj za mačku ali ne iz čovjeka. Mada je fina ta hrana koju jede Lily.
U redu ići ću u dućan. Skupit ću hrabrost i izaći tj. popiti nešto. Već nekoliko dana zatvorena sam u kući i ne izlazim. Zahvaljujući Sophie koja mi donosi sve nemam potrebe za izlaskom u dućan.
Otvarajući vrata zabljesne me umireće sunce. Suton je, i horizont je obojen u nijanse crvene, narančaste i ružičaste. Te boje su tako ispremješane da je teško reći gdje koja počinje a koja završava. Mješajući, stvarale su nove boje. To samo priroda može stvoriti. I moju ljubav. Zbog takvih trenuta se isplati živjeti.
Hodajući, osjetila sam poglede na sebi. Susjedi, znala sam. Otkad sam se doselila prati me reputacija čudne osobe. Malčice prečudne za njihov ukus. Pošto sa nikim ne komuniciram, naravno osim Sophie i njezinom obilelji koja je na zlu glasu, pa me izbjegavaju. Ne čudi me. Ovo je malo selo gdje svi sve znaju. Tu tračevi putuju brzinom svjetlosti. Ljudi guraju svoje noseve u ono što ih se netiče. Tu svi žele više nego imaju. Ljubomora, zavist, nepovjerenje i gluma sastavni su dio njihovog života. Zbog toga baš i ne vole pridošlice, jer naime, oni se boje onoga što nemaju. Boje se svojeg neznanja.
20.32 Zašto gledam stalno na sat??? Upitala sam se. Umjesto odgovora oglasilo se zvonce. Znala sam tko je. Uvijek dolazi ranije. Da provjeri je li sve onako kako treba biti, a i ne voli kasniti.
Otvorila sam vrata. Kao i uvijek izgleda božanstveno.
Duga, kovrčava crna kosa pada joj je niz leđa. Na blijedom a u isti čas živahnom licu ističu se tanke ali krvavo crvene usne. Plave oči uokvirila je crnom olovkom. Uska crvena majica s dubokim dekolteom pruža pogled na njezine bujne grudi. Pripijene denim crne traperice prate njezinu vitku liniju. Crvene cipelice na visokoj vrtoglavoj petici. Zna istaknuti svoje atribute, a hvala nekome, ima ih mnogo. Također zna da može zamutiti dečkima u glavi.
Na njezinom licu pojavila se namrgođena faca.
-Ti misliš ići tako van??? A, ne dušo draga, vraćaj se unutra.
Naravno da nisam ništa drugo očekivala. Odvukla me u sobu i iz prepunog ormara izvukla nešto začuđujuće dobro. Nakon njezinog makeovera koji je trajao 10 min izgledala sam kao njezina sestra blizanka.
Crna dekoltirana majica kratkih rukava, plave traperice i cipelice. Moju crvenu kosu koju nitko osim nje ne dira, složila sam u jednostavnu punđu. Pritom je stalno prigovarala.
- Znaš vidim da ti nije baš do izlaska. Ali moraš ići malo van iz kuće.-
- A po čemu si to zakljičila?- upitam ju.
- Po tvom autfitu. Zaista bi se trebala početi uređivati. Obečala sam dečkima zgodnu curu, a ne neku seljnčicu.-
- Baš ti hvala na tim komplimentima.- rečem glumeći uvredljivost.
- Nema na čemu. Idemo, dolaze za par minuta.
- Tko su oni uopče?
- Zato sam rekla da trebaš više izlaziti. Draga moja, to su tvoji susjedi. Svi pričaju o njima. Tako su predivni. Uselili su pred par dana.
- U kuću duhova? Zaista? Nisam primjetila?
I ne čudi me. Uz moju kuću, stoji jedna za koju tvrde da je ukleta. Otkad sam tu, kuća je promijenila nekoliko vlasnika. Baš me zanima koliko će oni biti ovdje.
- Bit ćeš oduševljena. Reče na izlasku. Čekaju nas kraj kuće.
Baš kako je i rekla, stajala su dvojica naslonjena na auto. U tami, tamo gdje svjetlo od ulične svjetiljke nije dopiralo. Pomalo spuky pomislila sam.
- Zdravo dečki, ovo je Lilith, o njoj sam joj pričala.
Ne sviđa mi se da ona priča tim likovima o meni.
- Dobra večer, rekao je niži, ja sam Filip drago mi je.
- Hej, rekao je viši, zovu me telefonom, a ime mi je Marko. -
Koji šaljivđija. Pomislim. Bljak..
- Drago mi je. - Rekla sam
- Znači ti si ta koja ruši kuću po noći.- Reče Marko.
- O čemu ti to? - Pogledala sam ga zbunjeno.
- O glazbi. Slušala si ju jučer, a i nešto si bacala. Ili se varam?- reče prepotentno
- Ooo, nisam znala da se tako jako čuje. I ne, ne varaš se. Sinoć sam imala malu krizicu.
- Malu krizicu? Kako onda izgleda velika?- reće smijuću se.
Koji luzer.....
- Ne želiš znati.
- Nadam se da nije ništa ozbiljno. - Ubaci se Filip
- Ma nije, mali zastoj u inspiraciji. Kamo ćemo?- želim što prije promijeniti temu.Reće Marko – U vaš kafić. Moramo se malo pokazati sa tako zgodnom curom – grleći Sophiu – da ostale budu ljubomorne.
Filip je na to samo prevrnuo očima.
- Ali ako vas vide s nama pokvarit ćete si reputaciju. -Odgovorila sam.
- Da znam – reče Marko – bili smo upozoreni na vas odma prvi dan.
- Zaista? A na što točno su vas upozorili? – pitala sam.
- Na dvije, velike namiguše. A i još su nam natuknuli gdje ćemo ih naći.
Zaista? Nisu gubili vrijeme. Sophia se na to samo nasmijala. Kad smo stigli, iako nema mnogo do kafića, iskazali su se kao pravi kavaliri. I jedan i drugi otvorili su nam vrata.
Sjeli smo za najudaljeniji stol, što i nije tako daleko od šanka. Za nekoliko sati sve će pričati.
Marko je bio stalno nasmijan. Bez dlake na jeziku, pomalo bezobrazan. Bio je nekoliko centimetara viši od Filipa. Ima gustu smeđu kosu do ramena. Blijedo lice i izražajne plave oči. Dok je Filip za razliku od Marka bio pristojan. Filip ima crnu kosu, hvala nekomu, dužu od Marka, koja se na kraju blago kovrča te zelene oči.
Obojica imaju tako neprirodnu boju, duboku, iako se smiju i zabavljaju, doza hladnoće i opreznosti vlada u njima.
Osjećaj neugode i mrtvačka hladnoća prošđe mi kroz kralježnicu. Iznenada imam želju da se maknem odavde. Da odem nekamo i sakrijem se. Od njih.
Ali nisam i ta noć neznajući promijenila mi je ostatak života. Ako se on tako može nazvatl.
Post je objavljen 26.10.2009. u 08:34 sati.