Marketing
Od "Utjehe filozofije" do "filozofije uspjeha" (Alain de Botton)
Evo, kako je nedjelja, neka ne prođe ovoga puta bez nečega što se ne uklapa u svakodnevne brige ekonomske i političke! Ovoga puta, nešto o filozofiji, odnosno mudroljublju. (Imam pak problem, koje oznake da dodam ovdje na blog.hr, jer nema "filozofija" ni neka slična koj bi bila adekvanta, "svjetonazor", barem "etika" isl.. Stavio sam ipak pod "religija", ipak je tema mudrosti zajednička, zatim pod "obrazovanje" i pod "književnost".)
Dobio sam poziv na tribinu, koja će biti u utorak, 27. listopada u 18 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićev trg 5, Zagreb. Bit će prikazan video sa izlaganjem Alaina de Bottona "A kinder, gentler philosophy of success", nakon čega slijedi diskusija.
Alain de Botton je mladi filozofski autor (r. 1969.), rođen u Švicarskoj a profesor je filozofije u Londonu. U posljednjih desetak godina objavio je niz knjiga namijenjenih širokoj publici, koje su postale uspješnice. Većina je prevedena i u Hrvatskoj. Prihvaćajući popularan žanr "priručnika za samopomoć", ne odbacuje europsku filozofsku tradiciju. Nastoji filozofiju izvući iz sklerotičnog životaranja u bjelokosnim kulama sveučilišnih katedri (koje su pak, u pošasti "analitičke filozofije" uglavnom također zaboravile stoljeća tradicije!), te je ponovo približiti običnim ljudima, kao misaonu disciplinu koja uči mudrosti. Ne morate se naravno s njim u svim detaljima slagati, ali ovaj napor je izuzetno vrijedan.
Pozivam one koji mogu, da dođu na tribinu. Kao povod, dodajem svoj prikaz de Bottonove knjige "Utjehe filozofije", koja je izdana na engleskom (The Consolations of Philosophy) 2000. a na hrvatskom 2002. godine. (Prikaz možete vidjeti i u članku "Uvodi u filozofiju" na hrvatskoj wikipediji, gdje sam svojedobno surađivao, ali sam odustao zbog agresivnog antiintelektualizma i bahatosti administratora hrvatske wikipedije. Ovdje sam ga malo prepravio.)
Pisana je po istom obrascu kao njegova ranija uspješnica "Kako vam Proust može promijeniti život". Za ovu je knjigu posudio naslov koji je prije 1500 godina (doduše, u jednini, "utjeha") upotrijebio Boetije, autor koji je pisao u doba nakon propasti Rimskog carstva, posljednji mislilac umiruće antičke "paganske" tradicije.
De Botton pristupa vodećim filozofima prošlosti, tragajući za odgovorom na pitanje: kako vam filozofija može pomoći u sukobu sa životnim nedaćama? Stil mu je ležeran, bez patosa; poziva se na Michela de Montaignea: »ne postoji opravdana razlog zašto bi knjige s područja humanističkih znanosti bile teške i dosadne; mudrost ne traži osobit rječnik ili sintaksu, a čitateljstvo od zamaranja nema ništa« (str. 158). Citira njihove izreke, ali još više pažnje posvećuje načinu života i najvažnijim epizodama njihovog života (i smrti). Zanima ga: što su oni smatrali "mudrim"? Da li ih je njihovo "mudroljublje" učinilo mudrim, i na koji način? Mogu li nam biti učitelji života, a ne samo "filozofije" kao struke?
De Botton citira de Montaigneove kritičke riječi o sustavu obrazovanja u XVI. stoljeću, koje vjerojatno smatra primjenljivim i za današnji školski stil naučavanja filozofije: »Rado se vraćam na temu besmisla našeg obrazovanja: nije mu cilj da nas učini dobrima i mudrima, nego učenima. I uspjelo je. Nije nas naučilo da tražimo vrlinu i da priglimo mudrost: utuvilo nam je njihovu izvedenicu i etimologiju.« (cit. na str. 154)
Iz ove knjige nećete gotovo ništa saznati o metafizici; neće vas dobro pripremiti za polaganje ispita iz filozofije u gimnaziji ili na fakultetu. Ali, dat će vam uvid u to zašto su neki ljudi u prošlosti "ljubav prema mudrosti" smatrali nečim poželjnim. A možda vam čak i pruži određenu utjehu u vašim životnim nevoljama. Možda vas učini i malkice mudrijima.
»Kad bismo ljudima davali pismene ispite iz mudrosti, a ne učenosti, ljestvica inteligencije vjerojatno bi se odmah preustrojila - i dobili bismo neočekivanu novu elitu.« (str. 157)
Treba spomenuti i mogućnost, da će neki (recimo, sljedbenici Ayn Rand ili Karla Marxa) zaključiti da je ovo knjiga za gubitnike i plašljivce; i moći će, ako imaju određeno filozofsko obrazovanje, navesti raznolike filozofe u korist svoje teze. De Botton citira Seneku, koji kaže »da smo mudri ako uspijemo točno razabrati gdje stvarnost možemo oblikovati prema svojim željama, a gdje moramo prihvatiti ono što ne možemo promijeniti.« (str. 109) Drugi mislioci, okrenuti akciji a ne mišljenju kao takvom, rekli bi da ne možemo znati gdje nešto "ne možemo promijeniti" ako ne pokušamo.
Knjiga je podjeljena u šest poglavlja, a svako ima jednog filozofa kao glavnog "junaka". Popraćena je, u stilu danas neizbježne "multimedije", brojnim ilustracijama, nekim primjerima iz današnjice (osobito je zanimljivo poglavlje "Suvremena ljubavna priča sa Schopenhauerovskim bilješkama", str. 183-198), te ponekom naizgled banalnom sličicom iz piščevog života.
1. Utjeha za neprihvaćenost (Sokrat)
2. Utjeha za novčanu oskudicu (Epikur)
3. Utjeha za furstracije (Seneka)
4. Utjeha za neprimjerenost (Michel de Montaigne)
5. Utheja za slomljeno srce (Arthur Schopenhauer)
6. Utjeha za poteškoće (Friedrich Nietzsche)
Post je objavljen 25.10.2009. u 23:35 sati.