Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. listopada 2009. godine

Image and video hosting by TinyPic

Radost Gospinih blagoslova

Bogato nas Gospa obdaruje blagoslovima, donosi nam Božje milosti, zasipa nas snagom Duha Svetoga i nježno dodiruje umilnim glasom, iz kojeg sipi čistoća rajske svjetlosti. Prožima nas snagom istine i jasnoćom ljubavi, ovija nas sjajem dobrote i milosrđa, obujmljuje nas ljepotom svoga Bezgrješnog Srca i mazi toplinom prečistih ruka. Zaštićuje nas Blažena blagošću svoga pogleda iz kojeg se rasipaju slike punine i otvaraju vrata vječnosti, svojim nam sjajem pomaže da lakše uočavamo tamu, da još brže prepoznajemo zamke na putu, da se olako ne predajemo malodušju i sumnji.
Prenoseći nam Božje blagoslove, ona nam ujedno donosi darove punine, hraneći nas melemom otajstava koji jedini mogu izliječiti ranjena srca i duše. Poziva nas da joj se pridružimo, da u njezinoj blizini postanemo slični onome kojeg je Svjetlosnim začećem primila u svoje srce, kojeg je hranila, rodila i njegovala, po kojem nam se otpuštaju grijesi i dohodi spasenje. Upozorava nas da ostanemo na putu koji je Božjom mudrošću preko nje dodijeljen svakom čovjeku, da rastemo u snazi vječnih zapovijedi i krijepimo se svjetlošću što teče s izvora svih milina.
Osluškujući Gospine riječi, ne mogu se oteti dojmu da nas Majka Riječi koja je postala čovjekom, osvijetlivši nas istinom, putom i životom, jasno ne opominje da upravo koračamo vremenom kojem neizbježno slijedi susret s novim nebom i zemljom, da smo na zadnjoj etapi prolaska kroz trnje i magluštine, da se upravo penjemo golgotskom uzvišicom, gdje nas osuđuje knez svijeta, gdje nam perfidnim varkama odvlači pozornost od grijeha i opačina, gdje nas, plašeći smrću, pokušava odvući u vječnu smrt. A nama je koračati pod križem, rasti s križem i preko križa ući u slavu nebesku. Nama je ići stazom Gospina srca, prepustiti se volji Onoga koji je radost i ispunjenje, u kojem prebivaju sve naše nade, u kojem se čežnja oživotvoruje ljepotom vječnom.
Zar ne živimo u vremenu u kojem se gazi svetost, u kojem se izrugujemo poštenju i plemenitosti, u kojem se ljubav i dobrota proglašava oružjem slabih, u kojem se glas istine bjesomučno zatrpava kanonadama buke i izokrenutosti, u kojima se međuljudski odnosi mjere djelima pohlepe i požude, u kojima se lascivnosti i prijevare postale jedine vrijednosti po kojima se trebamo ravnati?! Jer odbacujući Božje zapovijedi, mi se odričemo sebe samih, gubimo orijentir sazdan od svjetlosti i čistoće, prepuštamo se stranputici na kojoj caruje grijeh i beznađe, na kojoj se umnažaju laži i plodovi njezini, na kojoj se bezakonje odijeva u nemoralne zakone, skrojene po mjeri častohleplja i samoljublja, materijalne nezasitosti i duhovne bijede. Prihvaćajući naopakost, postajemo njezini sužnjevi, robujući vlasti i moći, ali ponajviše vlastitim strahovima. „Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vrjedniji od hrane, a tijelo od odijela (Mt 6, 25)?“, govorio je Isus.


Image and video hosting by TinyPic

Gospa nas ponovno poziva na molitvu, post i radosno svjedočenje naše vjere, vraća nas Evanđelju, podsjeća nas da smo upali u mlakost, da se nesvjesno, a ponekad i dragovoljno priklanjamo mudrosti svijeta i kratkotrajnosti njegovih ponuda. Neka se prisjete čitatelji, bar oni koji su malkicu stariji, što im se sve, zaogrnuto plaštem istine, nudilo u njihovoj mladosti, pa će brzo spoznati i jasno vidjeti kako je prolazna zabluda ostavila neizbrisive tragove u srcu i duši, kako je minula kao da je nikada i nije bilo, ali je iza sebe ostavila veliku pustoš i posljedice lažnih svjetonazora koje su se očitovale u odgoju njihove djece. Nama je postiti od ponuda svijeta, odricati se užitaka koji vode u provaliju i ne slijediti glas zavodljivosti. Nama je odbaciti spletke i priče, podmetanja i prenavljanja, nama je prozrijeti ispraznost znanja koje se temelji na propadljivim postavkama, koje u svojoj srži nosi klicu zavodnikove lukavštine. Pa kako ćemo radosno svjedočiti vjeru ako nam je srce umreženo sumnjama i nepovjerenjem u riječi Gospodinove?! Hoćemo li biti primjer drugima ako i sami u sebi ne nosimo žar ljubavi i plamen dobrote, ako dopustimo nagovoru svijeta da nam poljulja stalnost Isusova nauka?
Prvi, pravi i najsigurniji put svetosti jest molitva. U njoj je skrita sva snaga i svjetlost koja nas vraća istini i obnavlja u duhu. Ona nas uvodi u otajstvo ljubavi, pokazuje nam da nismo sami, da nismo zaboravljeni i ostavljeni, da nismo izručeni hirovima i moći svijeta. Ona donosi mir i povjerenje, vodi nas zagrljaju Gospodinovu, otvara nam oči i liječi nespokoje. Molitvom se prepuštamo Onome koji je u nama i s nama, molitvom prebrođujemo strahove i otklanjamo mrakove, molitvom se prepuštamo Stvoritelju i njegovoj volji, otvaramo se toplini i radosti u kojoj muke i brige svakodnevlja prepuštaju mjesto blagosti i sigurnosti. Molitva nas vuče putu na kojem cvjetaju Božje zapovijedi, ona nas vodi sakramentu pomirenja, upućuje na moralni zakon od kojeg je sazdana naša duša, čisti nas od zabluda i površnosti i jetko odzvanja u središtu srca, šireći se preko njegovih obala poput žive vode, dodirujući i mazeći one kojie nam Gospodin šalje u susret. A srca ispunjena molitvom ne mogu zalutati, tek ponekad, pod udarima zavodnikovih orkana, znaju poskliznuti, ali ih snaga vjere uvijek vraća na čistoću puta.
Zna Gospa što nam je potrebno. Zato nas i poziva na molitvu srcem, koja nije tek puko nabrajanje riječi, već življenje u svijetu molitve, trajanje u blagodatima prošnje, disanje u melemu ljubavi, kupanje u izvoru života. Molitva je jedina spona s nebeskom stvarnošću koja nas istinski čini djecom Božjom. Sve iz nje izvire i u nju uvire. Uzaludna su djela koja nisu protkana molitvom jer su u sebi suha i daleka od protoka ljubavi. Čim zanemarimo razgovor s Bogom, dakle, sa svojom najdubljom nutrinom, nezaštićeni se prepuštamo sebičnosti i nesvjeno se priklanjamo onome koji u nama jača oholost, koji nas prividima udaljuje od istine. A tko bi bolje od Majke znao što nam je najpotrebitije. Zato bez odgađanja prihvatimo njezine molbe i savjete, ogrnimo se njezinim blagoslovima koji nam donose ljepotu vječnosti.



Post je objavljen 25.10.2009. u 19:28 sati.