Marketing
protiv ljubavi - o Marxu
Jedna lasta ne čini proljeće, upozorava Inoslav Bešker u tekstu u subotnjem "Jutarnjem listu" na primjeru članka o Karlu Marxu koji se pojavio u vatikanskom oficioznom dnevnom listu "Osservatore Romano". Ne, to što se na jednom mjestu u takvom glasilu Marxu odaje priznanje i hvali ga se još ne znači da ga je Vatikan rehabilitirao.
Podsjetilo me to knjige koju sam nedavno čitao, "Protiv ljubavi" Laure Kipnis, izvrsne knjige koju svakome savjetujem da je pročita, a meni je bila toliko poticajna da je kanim još nekoliko puta spominjati. Za razliku od dugog niza knjiga koje također spominju Marxa, Laura Kipnis spominje ga na neuobičajen način.
Pročitao sam niz sjajnih pametnih knjiga koje su zapadni teoretičari društvenih fenomena napisali u posljednjih nekoliko desetljeća, a koje sve sadržavaju isti element po istom obrascu. Obično se negdje u početku spomene Karl Marx, često i sasvim nepotrebno, interpretira ga se krajnje pojednostavljeno, iskrivljeno i vulgarizirano, zatim se takav Marx ritualno otpiše i popljuje, a nakon toga se neštedimice koristi marksistička dijalektično-povijesna metodologija i klasični arsenal marksističkih spoznaja, što sve rezultira marksističkim uvidima koji se deklarativno ograđuju od svojih osnova.
U vrijeme blokovske podjele svijeta tako nešto bilo je razumljivo. Postojale su snažne države koje su se zaklinjale na Marxovo učenje pretvarajući ga su svojevrsnu religiju, pa je u društvima koja su im oponirala bilo oportuno zanijekati svaku vrijednost onome na što se protivnici pozivaju. Sad u knjizi Laure Kipnis čitam o Marxu "poete maudit industrijskog društva, čovjek kojega tako malo čitaju a tako naveliko blate… Ono što ljudi zaboravljaju kad je riječ o Marxu (prezauzeti su svaljivanjem krivnje na njega za sve one dosadne revolucije) jest to kako evokativno piše o osjećajima…" Marx je odjednom izrazito pozitivan lik u knjizi koja je prihvaćena i uspješna na Zapadu, a svijet koji ta knjiga oslikava sagledan je kroz nedvojbeno marksističku optiku. Imamo kvalitetnu marksističku knjigu koja govori o ljubavi i braku i srodnim pojavama, izvrsno napisanu i vraški pronicljivu.
Vatikanske novine, zapadnjačka knjiga o ljubavi… Evo ga i Živko Kustić u istom broju "Jutarnjeg" s Beškerom... Da li to znači da počinje vrijeme u kojem će se Marxa očitavati bez pretjeravanja i demoniziranja, u kojem će se otkriti njegova prava vrijednost? Ako jedna lasta ne čini proljeće, nema ni proljeća bez prve laste.
Post je objavljen 25.10.2009. u 11:00 sati.