Marketing
Makar prazne riječi bit´ će dovoljan mi znak da još nije gotovo…
Samo ponekad,na tvoj rođendan
osjetim bol u grudima
Samo ponekad, na tvoj rođendan
osjetim da nemam nikoga...
Inspiracija mi je na apsolutnoj nuli, škola počinje stvarati nevjerojatan pritisak, imam negativnu ocjenu iz matematike i više ne vidim apsolutno ništa lijepo u sjevernom vjetru i temperaturi zraka u obliku jednoznamenkastog broja. (Kada smo kod temperature već, bilo bi mi pametnije da se prihvatim fizike, ali eto…)
Ali… život je lijep! ^^
Kako je sve lakše kada znaš da imaš ljude na koje se možeš osloniti. Evo, okruglo godinu dana otkako mi je okrenula leđa. I neizmjerno mi je drago što je tako.
A što s L.? Da. Bili ste u pravu. Ako se ona ne trudi oko našeg prijateljstva, zašto bih ja tu trebala biti jedina kojoj je stalo? Dosta mi je toga.
Imam I. i M. u razredu. Imam L. i K., uvijek, u bilo kojem pogledu. I imam svoje ljetno društvo. I što mi više treba?
On? Ne… ne može više. Ne.
Stalo mi je, uvijek će mi biti stalo, i ništa više od toga.
Idemo dalje.
…
Bila je subota, 3 dana pred moj rođendan, kojeg sam slavila tu subotu, u gradu…
Večer je morala biti savršena.
I došao je D., prijatelj iz drugog grada, samo zbog mene. I opet smo bili svi tu- ljetno društvo- i umjesto da još ovu jednu večer budemo svi zajedno, kao nekad… došlo je do svojevrsnog raspada. Definitivno je- ovo ljeto se ne može vratiti. A ja se ne mogu zadovoljiti uspomenama.
D. i I., naš svojevrsni ideal idealnog para. Došao je kraj. A vidjeti njih dvoje, razdvojene… vidjeti nas kako ih tješimo. Pričati s D. o njegovim problemima kod kuće. Shvatiti da on prolazi kroz ono kroz što sam sve ja prošla… bilo je bolno. Bilo je daleko od savršene večeri.
I nekako, nekih jadnih zadnjih sat vremena, barem smo odglumili da je sve onako bezbrižno i divno, kao ljetos. A suze nam u očima.
…
Te iste večeri, bio je Njegov rođendan.
Večeras je, dušo, rođendan tvoj...
I bio mi je jedna od rijetkih svijetlih točaka tu večer. Barem ono tzv. čestitanje, ili onaj tzv. zagrljaj. Prazne riječi. Što god. Značilo mi je.
I onda, idem kući, primim poruku od prijateljice… I saznam za Njega. Da se ponio tipično muški i da je pao nisko da niže nije mogao pasti. Dobro da sam otišla na vrijeme tako da se ta scena nije odvijala meni pred očima (iako, bila sam puno puta u prilici napraviti to isto. Ljetni Dečko je bio tu. Ali, nisam mogla.). Eh, da… Večeras je, dušo, rođendan tvoj…
Prije godinu dana, na isti dan, citirala sam drugi stih:
„Sve što osjećam, tebi rekao bih, pa nek´ riječi izgore…“
Sada je to tako besmisleno. Nikad nije rečeno na glas, zašto bi i sada bilo? Pogotovo SADA, kada osjećaji nisu ni na 1/10 nekadašnjeg intenziteta.
Što god.
3 dana poslije bio je moj rođendan. Da. 16 mi je godina tek :P
Bili smo tog dana u ZG sa školom. Gledali Hamleta. Predobro je bilo ^^
Predstava mi se svidjela. Osim nekoliko otegnutih suvišnih scena i 2-3 nejasnoće. Ali ok :)
Taj dan, moj rođendan, bio je divan. Društvo u autobusu savršeno (i On i Njegov razred, damn.). Gitare. Pjevanje. Rođendanske pjesme meni u čast xD Je, bilo je diiiivno ^^
Ljubi me, poljubi, jer dolazi jesen, i padat´ će kiše, i padat´ će mrak, i biti će hladno, biti će prehladno za nas…
Ljubi me, poljubi, nasloni svoj vrat na moje grudi i rukama prođi kroz moju kosu, ostavi trag na mojoj koži…
DAMN.
I Ljetni Dečko čisto dobro posluži toj svrsi :)
p.s- isprike zbog dugog ne javljanja…
ljubim *.*
Kada me pitaju za tebe
vise mi glas ne zadrhti
jer jednom ugasena vatra
vise se nikad ne zapali.
Samo ponekad, na tvoj rođendan…
Post je objavljen 25.10.2009. u 00:50 sati.