Marketing
Ivor prvi put u kazalištu
Zapravo prvotna ideja o odlasku u dječje kazalište nije imala veze s Ivorom, nego s Franom. Naime Fran skuplja pluseve i minuse za svoje ponašanje i onda u unaprijed dogovoreni datum (u prosjeku jednom mjesečno) prebrojavamo čega je više. Ako je plusića više Fran dobiva zasluženu unaprijed dogovorenu nagradu, a ako je minusa više ništa, pa kreće od početka. Prošli put je to trebala biti knjigica o psu Gromu, ali pošto je nije bilo izabrao je knjigu Ben Ten sa puzlama (istina "junakom" uopće nisam oduševljena, ali ajde puzle su tu)
A danas je nagrada bila odlazak u kazalište, obično smo takve nagrade prije obavljali Fran i ja sami, ali danas mi je sinulo da bi možda i Ivoru to bilo interesantno.....
U kazalište smo došli točno u 18.03, iskreno skoro smo i ostali kod kuće jer je Fran imao svoju "malu" scensku izvedbu, već sam bila Ivoru i sebi skinula jaknicu uz odluku da odustajemo od kazališta, ali uz isprike smo se ipak ponovo obukli, otuda kašnjenje....
Ulazimo u kazalište kad ono u redu za kupiti karte još bar dvatesetero ljudi (s puno više djece). Mislim si ja pa mi ćemo pola predstave provesti čekajući u redu...
Ali, ajd provirim ja u kazalište ima li uopće mjesta, kad ima još možda ukupno 5 raštrkanih mjesta, već sam se počela rastuživati u svoje i Franovo ime, ali super ljubazna teta na vratima brzo ocjenivši situaciju je rekla da uđemo unutra bez karata i tako smo završili na pomoćnim plastičnim stolicama na putu jer je kazlište bilo stvarno dupkom puno.
Ivor tati u krilu
a Fran meni, zbog tolike gužve je bio sav zbunjen i uplašen te je jedva čekao da se ostavim fotoaparata da mi može sjest u krilo
Gledali smo predstavu Ivica i Marica. Svima nam se jako svidjela, Fran se malo pribojavao tamne atmosfere, drveća koje hoda, zle maćehe.... a Ivor je onom samo dječjom radoznalošću cijelu predstavu svih sat vremena proveo širom otvorenih očiju i usta od iščuđavanja što je to sve oko njega. Na žalost nisam ga mogla fotkati jer nisam htjela paliti blic, a stvarno je bio mrak.
Evo i dvije mutne fotke scene da bar malo dočaram atmosferu
I da ne zaboravim, ona gužva u hodniku od prije početka predstave je razrješena na meni prekrasan način, kad bi barem svuda ljudi bili toliko susretljivi. Naime karata za predstavu više nije bilo, i kada su sve karte prodane, tj. sva prava mjesta bila zauzeta, preostalima su rekli da mogu ući bez karte (kao i nama) i sjedili su na pomoćnim plastičnim stolicama, a neki od njih su morali i stajati, ali mislim da je bolje i to nego razočarano dječje lice koje je došlo na predstavu, a na kraju nije moglo ući u dvoranu.
Post je objavljen 24.10.2009. u 23:49 sati.