Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/the-silent-enigma

Marketing

the great cold distance.

Koliko god se veselila svakoj suboti,
Koliko god dugo se spremala za izlazak,
Koliko god ljudi bilo,
Koliko god novaca ponijela,
Mrzim ih.
Mrzim jebene subote.
Mrzim ih.
Uvijek al uvijek bude šugavo i budem izbedirana od šugavog alkohola i uvijek al uvijek se vratim kuć treturava, blijeda, tupa, napizdita, nostalgična, smrdljiva od šugavog dima, čupava, sa zarmazanom šminkom i krvavim očima. Krvavim tupim crnim očima.
Uvijek se jebeno razočaram.
Danas sam se noćas napizdila na neke ljude koje nemogu prestat
zajebavat zbog nekih glupostiiiiii
pušite kurac.
idite u tri pizde materine. četri pet šest. kolko ih ima.
nije smiješno. uopće nije smiješno.
ni ugodno.
nikakvo nije.
i uvijek samo sjedim ko zadnja glupača u zelenom separeu, među svim ljudima, držim čašu u ruci i pijem samo da bi nešto radila,
ili se prošetam
da vidim kog ima i kao pričam s nekima.
jadno i šugavo.
iiiiiiii.
grrrrrrrrrrrr.
mislim.
mrš.
uglavnom.
niko me trenutno ne kuži.
ni nemora.
nije ni vrijedno čitanja.
ali pošto nemam s nikime razgovarat pišem ovo.
a treba mi to.
trebam s nekim razgovarat.
bilo je toliko osoba od kojih sam se htjela sakriti.
a nije bilo njega za stanem i za njega.
da pričam s njime i ignoriram druge.
da se prijepim uz njega tako da mi se nitko drugi ne usudi približiti.
samo mi je trebao.
da stane ispred mene.
da me čuva.
samo to.
koliko god bila ljuta na njega.
koliko god naređivala sama sebi na neću pričati s njim i da mu neću slati poruke, i koliko kod to bilo čudno i sve...samo.
u takvim trenutcima osjetim da mi tako jebeno fali i da ga tako jebeno nitko ne može zamijeniti.
s nikime neću moći pričati kao s njim i nitko me neče čuvati.
iako znam da je on sad negdje vani u samoboru ili zagrebu iako znam da si je našao drugu curu koja će mene zamjeniti tako jebeno me nije briga za to.
nemožeš zaboraviti nekoga ko je jedanajst godina bio dio tvog života, i još uvijek je.
ne možeš.
rjnyfzjnxrfzjnmyffffffznhmsafdrgbfagerfgvbBŠUHKTZJNGFYSFTHGHBDBH
DRHTGHYSDHBTFGBEDHTHDEHDTHBDHBUHJK,GKKGMKZUVBHJZJV
TETHYSHBGFBDBHDETRF
ne kužim sebe. ni ostale. i nitko mene ne kuži. i neću ga vidjeti još dva tjedna. nisam ga ni željela vidjeti. većinu vremena. ali ponekat, samo ponekad, shvatim da serem govna. treba mi i to je tako.
nikad nikoga drugog neću primjetiti čim uđe u prostoriju i nikog drugog neću uvijek primjetiti da fali, nikad neću pamtiti svaku jebenu riječ koju mi je netko drugi rekao. nitko mi se drugi ne sviđa. nikog drugog ne volim. shvatite to. i ne zajebavajte me više zbog drugih ljudi od kojih želim da me on sakrije.g
grgjoehšoerjhbpoyjkdćžorigjhotbjtijćbfvhjbtrifgžkljgžđdf
trebaaaaaaam pričat s nekim.
nimwen javi seeeeeee.
ovako se osječam svake jebene subote kad dođem doma.
još uvijek smrdim po dimu. -.-


i zašto svaki put kad dođem doma stavim lonely day na repeat? ponovno i ponovno i ponovno.

Post je objavljen 24.10.2009. u 22:56 sati.