Di smo ono stali?
Aha! Prosli petak, obavijestise nas gospoda lijecnici da dovedemo Leyu u bolnicu u srijedu na cijelonocni pregled, ali da mi moramo ostati s njom u sobi jer nema dovljno medicinskih sestara.
Vilma je skoro dobila slom zivaca, a ja sam intenzivno poceo traziti posao u prekomorskim zemljama nakon sto sam neurologu rekao:
-Ako je ovo pokus, onda vam iz iskustva mogu reci da su vam kontrole lose!
Dosla je srijeda, 11 kat. Leya kad je ugledala poznate murale neuropedijatrije je samo otrcala prema desku sestara i tamo je odrzala lekciju :
-Ja sam se sakrila, vi me trazite, a ja cu vas i dalje zajebavati.
Onda je nastupio biser: staviti Leyu s troje djece!
-Leya je pocela skakutati po longeti maloga sa slomljenom nogom, ukljucivati i iskljucivati EKG drugome i otimati lutku trecoj curici.
Nakon "predstave" su je stavili u "samicu" s pomocnim lezajem, a ona je odmah otisla na pomocni lezaj i zaronjala uz pomoc tablete za spavanje.
Kad sam utvrdio da je "Zmaj od Lemana" zaspao, pozvao sam med. sestru koja ju je spojila na monitor. Tata se opruzio je na bolnickom krevetu i usnuo snom pravednika kad u gluho doba noci Leya zakaslje, otkucaji srca se ubrzaju, Leya se okrene i promrmori u snu:
-Chocolate!!!
Post je objavljen 24.10.2009. u 18:29 sati.