Ziauddin Sarder i Borin Van Loon
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Realizam: da je znanost pokušaj spoznavanja jednog zbiljskog svijeta; da su istine o svijetu istinite, bez obzira što ljudi mislili; da znanstvena istina odražava određeni aspekt stvarnosti.
Razgraničenje: da postoji jasna razlika između znanstvenih teorija i drugih sustava vjerovanja.
Kumulativnost: da je znanost kumulativna i temelji svoje zaključke na već poznatome, na primjer, Einstein je generalizacija Newtona.
Razlika između promatrača i teorije: da postoji jasan kontrast između izvješća o rezultatima promatranja i teoretskih iskaza.
Temelji: da se hipoteze i teorije zasnivaju i opravdavaju na temelju promatranja i eksperimenata.
Deduktivna stuktura teorija: da se teorije provjeravaju dedukcijom izviješća o promatranjima na temelju teoretskih postavki.
Preciznost: da su znanstveni pojmovi precizni te da termini koji se u znanosti koriste imaju fiksna značenja.
Otkriće i opravdanje: da su konteksi otkrića i opravdanja odvojeni; da bismo trebali praviti razliku između: a) psihološki i društvenih okolnosti u kojima je došlo do otkrića i b) logičkih temelja za opravdanje vjerovanja u otkrivene činjenice.
Jedinstvo znanosti: da bi trebala postojati jedna znanost koja se bavi stvarnim svijetom; da se površnije znanosti daju svesti na dublje – psihologija se može svesti na biologiju, biologija na kemiju, kemija na fiziku.
Zagovornici jakog programa tvrde da su izvješća o opažanjima u znanosti 'opterećena teorijom' od samih opažanja. Kako će znanstvenik izvještavati o nekom opažanju ovisi o tradiciji unutar koje djeluje. Tumačenje nekog opažanja neminovno je izloženo utjecaju tradicije.
U modernoj znanosti Zapada priroda se shvaća kao nešto neprijateljsko, nešto čime treba zagospodariti...U Kineskoj kulturi, na primjer, priroda se smatra samostalnim, autoregulativnim bićem čiji je sastavni dio i čovječanstvo. U islamu priroda je oslonac, nešto što se treba poštivati i njegovati. Ljudi i njihov okoliš tvore kontinuitet, jedinstvenu cjelinu.
Isuviše velik utjecaj kulturalnih studija na studije znanosti doveo je do situacije u kojoj svatko može reći što mu se prohtije u ime 'postmodernističke kritike'.
U praktičnom smislu znanost se mijenja zbog načina njezina financiranja, zbog načina na koji njome počinju upravljati komercijalni interesi te zbog načina na koji se mijenjaju njezine unutarnje strukture. Konceptualno se znanost mijenja jer su neizvjesnost i neznanje danas ključni elementi svih znanstvenih pothvata.
Kojim pravcem ide znanost? Ljudski genom je neiscrpan izvor inovativnih proizvoda koji se mogu plasirati na tržište.
Znanost kojom upravljaju komercijalni interesi ima dva glavna obilježja. Ona se usredotočuje na određena područja istraživanja zanemarujući pritom druga. Osim toga, takva znanost polaže pravo vlasništva na ono što je većina društvenih zajednica dosad smatrala 'kolektivnim znanjem', kao i na ono što većina pojedinaca smatra svojim neotuđivim privatnim vlasništvom.
Kao posljedica toga, većina će znanstvenika postati ugovorni radnici; radit će kao privremene skupine 'zamjenjivih' istraživača, okupljenih isključivo radi rješavanja nekog konkretnog problema. Nakon svršetka svakog projekta znanstvenici se ponovo upošljavaju ili pak otpuštaju. Istraživači će biti sasvim proleterizirani jer će izgubiti svoje vlasništvo: njihova istraživanja neće se više odvijati u stabilnim, paradigmatski utemeljnim okvirima, a neće moći ni polagati nikakva prava na rezultate svog istraživanja.
Postnormalna znanost inzistira na tome da u znanstveni proces moraju biti uključeni i građani. (znanstvene radionice)
koji usmjeravaju njihove aktivnosti i kontroliraju njihove proizvode. Sudjelovanje građana na gotovo svakoj razini znanstvenog pothvata postalo je nužnost...To je potrebno radi održavanja kvalitete znanosti povezane Znanost je jednostavno postala isuviše značajnom da bismo je prepustili samim znanstvenicima i onima s politikom i očuvanjem demokracije u doba dominacije tehnologije.
Post je objavljen 23.10.2009. u 14:20 sati.