Vaaaaaau.... The beginning of a new era! Konačno, nakon tristo godina muke, teškog rada, znoja i svačijih suza, uspio sam se spojiti na PMF-ov wireless na Odsjeku! Daaaa! I što je još bolje, uspio sam svoju CARNet-ovu lozinku promijeniti u nešto suvislije i povezano s višim moždanim funkcijama :) Sada se okorištavam uslugama besplatnog interneta tako što, well, imam otvoren Gmail i blogeditor... Da, znam da ću na taj način faks koštati tisuće i tisuće terabajta no što ćete, besplatno je :P
Eto, sjedim na faksu, ništa se ne događa, učim animalnu preventivno (čitaj: nije mi preša, nemam kolokvij za tri minute, a svejedno učim!), odgovaram (ili ne, ovisno o endogenom raspoloženju) na glupava pitanja, savladavam se da ne zadavim određene primjerke populacije kada mi priđu, bace oko na ekran kompjutera i onda tobože počnu rigat kad vide da proučavam svojstva vode. Mislim, ono, klanjam ti se duboko jer si to dala prije mene godinu dana i sada si na diplomskom no taj lijepo ******* u troskocima i pusti me da živim. Nije da sam te pitao za mišljenje.
Prokleta zima u Zagrebu! AAAH! Šok! Pa što on to govori? On, koji kuka kako mu je vječito prevruće te se kurči hodajući uokolo oskudno obučen pri temperaturama koje su bliske onima na površini Mjeseca. Da, nerviraju me zime u Zagrebu iz samo jednog jedinog razloga: grijanja!
NAIME... Kod mene u stanu vlada ugodnih 21° i ne trudim se povećavati temperaturu ni za živu glavu. Ljudi koji me posjete obično se tresu kao Jamajčani na Aljaski. Meni je zanimljivo gledati kako se svi ukrute od hladnoće koja šije mojim stanom. Problem, naprotiv, nastane kada izađem iz te kontrolirane i ugodne atmosfere u vanjski svijet. Kontinentalci su navikli da im je sve ugrijano. Sve. Kuhinja, dnevni boravak, zahod, čarape, jetra, autobusi, zgrade, uredi, predavaone, kava, zrak u ušima, apsolutno sve... Čudi me što zimi ne čuvaju sirovo meso u zagrijanim rernama umjesto u frižideru. Čudi me što ne prodaju frižidere čim dođu malo niže temperature!
Morate shvatiti da je to vjerojatno individualni problem, to što ja mrzim zagrijani zrak. Kod nas doma se grijao samo dnevni boravak. Zahod je vječno bio hladan, soba nikad nije grijala, pa zašto i bi kad se tamo samo spava, pod hrpom krepatura i deka. Vani brije spektakularnih +4° u kombinaciji s burom (čitaj: osjet hladnoće je nekih -10°), a u sobi ti vlada čisto stupanj viša temperatura! :) Pa što to nije krasno? Ovdje mi se totalno izgubio taj čar zime jer kada legnem u krevet zimi u Zagrebu, čisto navike radi navučem na sebe nekoliko slojeva raznoraznih pokrivala. Prvih deset sekundi sve je u redu, a onda odjednom počnem gorjeti i vrištati! Zaboravim da je sve vrelo tako da se pokrijem tek ujutro kada pogase radijatore i grijanje općenito.
Izađem potom vani, lijepo zabundan jer je hladno. Naravno da i ja osjetim da je hladno, pa mehanoreceptori mi još uvijek pristojno funkcioniraju, hvala lijepo. I tako ja zabundan uđem u autobus i tu počinje jad. Vruće, vruće, VRUĆE!!! Još mi je gore kada uđem u tramvaj, stanem iza vozača i primijetim da je podesio temperaturu na 27!!! Ionako je milijun ljudi unutra, još on zapali grijanje kao da je tramvaj velik poput čitavog Balkana! Naravno, ocijedim se, probije bi znoj skroz kroz zimsku jaknu vani...
Onda izađem vani iz tog paklenog grotla i opet me strefi sva sila hladnoće i znoj se na meni trenutno skrutne. Baš zdravo. Jedva da prijeđem petsto metara, eto opet faksa i temperature pred kojom bi se i Sahara posramila! Slobodno bih se mogao skinuti u kratku majicu i kakav šorc, da ih kojim slučajem imam sa sobom..
Mislim da to nije zdravo. Zašto se stanovi moraju toliko grijati da u siječnju po njemu hodaš u kratkim rukavima i skoro gol? Čovječe, gore mi je u prvom mjesecu nego u sedmom, što se vrućine tiče. I nikakvog efekta nema što ja zavrnem radijatore kad sama instalacija potkuruje kao da joj je to zadnje u životu.... Osim toga, nekoliko radijatora odbija suradnju glede vrćenja ventila, a ne bih baš htio primjenjivati preveliku silu da što ne odleti u 3.14čku strininu.
Predavaonice na faksu se toliko griju da nakon sat vremena postane gore nego u predvorju Pakla. Mislim, zar nije logično očekivati da će 80 tjelesa zagrijati prostor oko sebe i da im NE TREBAŠ pomagati s još 30 stupnjeva u radijatorima i klimama? I autobusi... Isto vrijedi. Plus, milijun puta je manji prostor pa stvarno ne znam čemu vrući zrak mora sukljati iz svih ventilacijskih otvora kad smo naslagani jedni na druge kao sardine i kondukcijski prenosimo toplinu jedni na druge... Grozno... Nije ni čudo što su ovdje svi vječno zimi bolesni. Kako i neće biti bolesni kada od stana do radnog mjesta deset puta šokiraju organizam temperaturnim skokovima.
I taj Importanne Centar. Čovječe Božji, idem ja tako u kaputu, vani lijepih -8° mislim da je tad bilo, zađem ništa ne sluteći u pothodnik i odjednom me strefi val užarenog, smrdljivog zraka! Jedva se nekako dovučem do drugog kraja i vidim razlog zašto je sve tako. Sačuvaj Krišna da bi one male tetice koje rade po butigama u Importanneu obukle na sebe kakve zimske hlače i podstavljenu majicu dugih rukava. Ne, ona mora u veljači paradirati u bikiniju po radnom mjestu, pa joj zato temperatura mora biti na +umiremodvrućine.
Uglavnom, mislim da je sve to bolesno i da su se ljudi previše razmazili te da im je hladno samo u glavama. Evo primjera. Predavanje. Nas milijun u predavaonici, radijatori kure, znoj se cijedi. Je li netko samo krenuo rukom prema kvaki od prozora, koke počnu cvičat: "JAAAAAAAO, kak' je hlaaaaaaaaadno, daj zatvori tooooooooo!!" Pa kako ti može biti hladno kad hladni zrak nije ni stigao do tebe, znam jer sjetim ispred tebe, tuko glupa! Ili ako je slučajno profa preko pauze otvorila prozor, još dok prilazi predavaonici kuka kako je unutra hladno...
Krasno... Well, zato ja nosim jaketu preko majice kratkih rukava :))))))
I cannot seem to reach you
Although you're so close now
I'm moving 'round in circles
Come to me
I cannot seem to leave you
I'll reach out to you now
You're moving way to fast, love
Stay with me
Now I know it is time to move on
And I know that I should forget you now
But I can't change, no
The way I feel about you
I cannot understand this
The change in your emotions
And why you cannot love me
The way I am
Now I know it is time to move on
And I know that I should forget you now
But I can't change, no
The way I feel about you
I cannot find the right words
Why don't you understand them
How much I really want you
To change your mind
Now I know it is time to move on
And I know that I should forget you now
But I can't change, no
The way I feel about you
Post je objavljen 23.10.2009. u 10:38 sati.