Pregled posta

Vožnja busom

Volim putovanja busom, možda više nego autom, tj. više nego s vozačima auta, dok vozače autobusa ne ocjenjujem jer obično sjedim natrag i pamtim samo nagla kočenja. Sve drugo je zadovoljavajuće. Obično mi je u autu prenaporno držati pravac te uz to ocjenjivati tuđu vožnju (a moram, kad mi pojedinci "tjeraju strah u kosti"), svojom sam dakako zadovoljna , ali svejedno me duže relacije umore pa se bojim pada koncentracije itd.
No, neugodnu vožnju busom mi obično naruše putnici. Da je tome tako, najbolje sam se uvjerila tijekom prošlog putovanja koje je bilo dugo, a imali smo neke tinejdžerice za susjede (zapravo nekoliko mjesta iza nas ali su bile preglasne) i "frajere" koji su ih provocirali tijekom cijelog putovanja, a jednako su bili naporni kao i tinejdžerice. Stvar je u tome što su tijekom cijelog putovanja, a vožnja 10 sati tamo i 10 natrag nije baš kratka da to možeš normalno trpjeti. Zapravo, većsu i drugima popuštali živci pa su počeli ludjeti zbog njih, a upozorenja da se smire uopće nisu djelovala, naprotiv. Kako još uvijek imam "traume" od tih blebetanja sjetila sam se i ostalih neugodnosti s ljudima u busu, iako su ove cure zapravo poseban slučaj, mladost ludost...

Uvijek su ljudi ti koji mi narušavaju mir tijekom vožnje. Ne volim recimo baš to kad je poluprazan bus, a netko sjedne do vas, nepozvan naravno. Razumijem da je svačije pravo da sjedne gdje hoće, ali kog vraga ćemo se tiskati kad ima mjesta za sve. Tu se obično sjetim jedne bakice koja se uvrijedila kad sam tako otišla od nje sjesti negdje drugdje.
Iskreno, sad to ne bih napravila jer se jako uvrijedila, zapravo se rasplakala, ali što sam mogla tada nego se pokupiti na drugo mjesto kad je već i tako bilo sve poluprazno. Njeno pravo je bilo da sjedne do mene, a moje da odem od nje.
A mislim da su me tada još neki htjeli linčovati, no nisam kriva, stvarno nisam, ali evo ako kome što znači ne bih takvu neugodnost ponovila…
No, jednostavno ne volim tijekom cijelog putovanja sjediti sa strancima, a pogotovo sa onima koji previše pričaju, a pritom su jako nezanimljivi. Kako sam se zadnjih 5 godina vozila na relaciji Gs-Ri obično sam znala kad će se stvoriti gužva u busu i tada bih se samo molila da kraj mene sjedne netko koliko toliko normalan.
Svaka čast rijetkima koje sam upoznala u busu i bili su zanimljivi i pristojni i znali su zašutiti kad treba.
Dakako, ima i drugih situacija koje ne volim prilikom vožnje busom, iako moram napomenuti da i dalje jako volim vožnju busom, sve dok imam svoj mir i krajolik koji vrijedi vidjeti.
E da, obično kad tako ima mjesta zna netko i koristiti previše pa leći poprijeko čime zatvori i prolaz kroz bus, a to mi je jednako neukusno i nepristojno. Osim ako je u pitanju neko duže putovanje, studentsko ili tako nešto gdje se to može tolerirati, ali baš u javnom prijevozu mi je odbojno...

Jednom prilikom me posebno iživcirao neki balavac koji je, opet u polupraznom busu, sjeo odmah iza mene natrag i počeo puštati narodnjake na mobitelu. Ne razumijem te ljudi koji kupuju mobitele uz koje se redovito dobiju slušalice ali ih mnogi ostave tko zna gdje i onda svojim neukusom maltretiraju druge. Takve situacije viđam redovito i po našim ulicama gdje klinci obično puštaju narodnjake tako da svi to mogu čuti. Ma briga me uostalom što slušaju, ali nisam naručila nikakvu mjuzu, ako to poželim, slušalice su mi sigurno u blizini. Inače, kad sam već bila na rubu sloma makla sam se od tog lika i otišla sjediti naprijed. Za razliku od bakice on se nije bunio, samo je pustio mjuzu još jače.
No, možda jednako loša stvar mi se znala dešavati jer su vozači uvijek puštali lošu mjuzu, a to bi me izludilo. Donekle sam mogla trpjeti narodni radio, ali dešavalo se da vozač iz Rijeke pušta narodni radio, a čim pređe Senj prema Lici, stavi neku glazbu, stvarno ne znam točno kakvu i gdje ju nađe, nije to ni narodno ni turbofolk, možda zapravo jedini ispravni naziv-seljačka…
U busu se zna štošta dešavati, neugodni mirisi ponekada znaju biti "normala", ovisi kojim prijevoznikom putujete, a znalo se desiti i da likovi na granici žele nazdraviti s carinikom, da neki ostanu u busu jer su zaspali "natankani" tko zna čime. Posebno me naživcirao i jedan lik tijekom noćne vožnje gdje svi pokušavaju spavati ili barem miruju, a onda on otvori vrećicu čipsa i non stop ju gužva, onako baš iritantno. Nije se nimalo ponašao kao netko tko želi da ga drugi ne čuju, a i "žvakljao" je tako da sam ga jako dobro čula, a tek njegovo javljanje na mobitel u ranim jutarnjim satima i glasanje da ga svi čuju, jako iritantno…
A ne volim ni ostajati sama u busu s vozačem. Nisam imala nikakvih neugodnosti, ali ne volim. Iako sam se u pojedinim prilikama znala i napričati s vozačem, ali ne svojom željom, no eto, da ne ispadne da sam totalno nedruštvena, samo katkada;)…
Eto, čovjek bi pomislio da se više neću voziti busom, ali naprotiv, bude tu svakakvih i veselih situacija, samo sam se u ovom trenutku sjetila onih loših.…



Ovo je čak gore od riječkog troleja kojeg baš i ne volim, no dobro ne može se uspoređivati s ovim čudom...



Post je objavljen 23.10.2009. u 00:25 sati.