... ali ne čitam manje intenzivno. Osim već spomenutog Alaina de Bottona i njegovog mišljenja o tome kako nam Proust može promijeniti život (nešto sam se malo predozirala de Bottonom, priznajem, pa se teško nagovaram na čitanje tog autora) i još jedne njegove knjige, «Kiss&Tell», stoji moje obećanje kako ću se očitovati o «Muškarcima koji mrze žene» Stiega Larssona, a uhvatila sam se i čitanja hrvatskog publicističkog bestselera «Tkanje života» psihologinje Mirjane Krizmanić, koja tvrdi da mi može pomoći u pronalasku životne sreće i blagostanja.
«Middlemarch» autorice George Eliot je već davno ambiciozno započet pa odložen za neka bolja (mirnija) vremena, a knjiga «31 pjesma» Nicka Hornbya je definitivno knjiga kojoj sam se najstudioznije posvetila – čitam je već mjesecima, paralelno preslušavajući glazbu koju preporučuje ovaj britanski autor. Čitam i kojekakve e – knjige manje poznatih autora od kojih su neke doslovce pravo otkrivenje, ali o tom potom, kad ne budem u cajtnotu.
Čitate?
Post je objavljen 23.10.2009. u 20:15 sati.