Marketing
Psalam 1.
Knjiga psalama predstavlja Hebrejsku poeziju.
U okviru nje nalazi se zbirka biblijskih pjesama podijeljena na himne, tužbalice i zahvalnice. Komentar Jeruzalemske Biblije govori da ova «podjela nije iscrpna jer ima izvedenih, neuobičajenih i mješovitih oblika, a ne odgovara uvijek ni način na koji bi se psalmi mogli svrstati po sadržaju ili po nakani».
Psalmi predstavljaju poeziju ali i molitve izraelskog naroda koja se zadržala sve do današnjih dana.
Stara tradicija je sve psalme pripisala kralju Davidu mada se za neke psalme ne može točno utvrditi vrijeme postanka. Psalmi se danas koriste u liturgiji i u liturgijskoj molitvi vjernika: laika, svećenika i redovnika. Predstavljaju službenu molitvu Crkve.
Sv. Augustin o psalmima govori ovako: «Evanđelje Isusa Krista prevedeno u hvalu, zahvalu, molbu i pomirbu».
Psalam 1.
je neuobičajen i mješovit oblik psalma. Mudrosni je psalam i govori o Zakonu. Tu se ističe suprotnost «dva puta» koja čovjek može slijediti, koje izabire u svom životu, a ujedno se slavi Zakon koji je dat radi čovjekove sreće. Većina teologa prvi i drugi psalam smatraju i tumače ih kao uvod u cijelu knjigu Psalama i podcrtavaju u njima moralni nauk i mesijanske izričaje, dok npr. teolog sa zapada, J. Hempton Kethley III., u jednoj svojoj radnji smatra da je samo prvi psalam uvod u knjigu Psalama, naglašavajući ga kao osnovni i sveopći - jasno podcrtavajući blaženstvo pravednih i žalosnu budućnost opakih (slabih).
DVA PUTA-IZBOR
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Jahvinu,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k'o stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Jahve zna put pravednih,
a propast će put opakih.
U Psalmu 1. može se vidjeti jasan put onih koji izabiru Zakon Jahvin i put onih koji se njemu protive. Pred svakog čovjeka stavljen je izbor. Današnji čovjek do tog izbora dolazi bilo kroz životno iskustvo (uspone i padove), bilo pažljivim prihvatanjem i slušanjem savjeta Crkve, bilo filozofskim istraživanjima.
Tema koju obrađuje Psalam 1. nalazi također svoju paralelu u knjizi Mudrosti. Prvo poglavlje ove knjige dolazi sa naslovom «Tražiti Boga, a kloniti se grijeha». Knjiga Mudrosti lijepo opisuje razliku između pravednika i grešnika i njihovih putova. Autor knjige posebno potiče na «ljubljenje pravednosti». Kao nagradu za tu pravednost Bog čovjeku daje mudrost. Ovdje se ističe «mudrost kao vrijednost u životu pojedinaca, u povjesti čovječanstva i osobito u povjesti izraelskog naroda».
Dok se pravednik okreće Bogu, traži Ga u jednostavnosti srca, mrzi grijeh, kloni se puta grešničkog, očekuje nagradu za svetost, ljubi pravednost, vjeruje u Boga; u drugom poglavlju otkrivaju se bezbožničke misli. Bezbožnik se čvrsto drži svog puta smatrajući ga jedinim, da je rođen sasvim slučajno, da treba uživati ovaj zemaljski život jer poslije ovog života nema dalje, a pritom poziva na grijeh. Tlači ljude, na snazi mu je zakon sile i jačega, ne vjeruje u vječnu sreću - u nagradu za svetost, iskušava pravednike porugom i nevoljom, a za svoju baštinu smatra veselje u pijankama.
Tema Psalma 119 (118) se također uklapa u Psalam 1. i daje pohvalu Božjem Zakonu. On naziva blaženima sve one «koji hode po Zakonu Jahvinu». Čovjek koji čuva Zakon Jahvin jeste bogobojazan, zahvaljuje za sva dobročinstva, ne stidi se svjedočanstva za Boga, u pogibli on se ne odriče Zakona, progonjen je od ovoga svijeta ali ustrajava na putu prema Bogu, utječe Mu se u nevolji,... No, i pored te silne nevolje koju ima pravednik, Bog ga blagoslivlja, a isto tako zapisano je i u knjizi proroka Jeremije i Ezekiela da će čovjek koji se uzda u Jahvu biti nalik na «stablo zasađeno uz vodu», da uvijek «zeleno ostaje», «plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek».
Drugi put, «put grešnički», kako piše kralj David, govori o grešnicima kao o pljevi koju vjetar raznosi. Istu spoznaju, o putu koji vodi u propast, ima i Job koji govori o grešnicima, o onima koji ne mare za Zakon Jahvin te ih i on uspoređuje sa pljevom koju vjetar raznosi. Svojim ponašanjem, postupcima, mislima, riječima, djelima, propustima, bezbožnici - kako ih naziva autor knjige Mudrosti - «dozivaju smrt i rukama i riječju» - «s njom ugovor sklapaju». Njihov um je potamnjen i vide samo što je u ovom životu.
ENCIKLIKA «EVANGELIUM VITAE», II. VATIKANSKI SABOR I PSALAM 1.
Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici «Evangelium vitae» govori da se čovjek danas nalazi kao na nekoj pozornici: «usred» borbe za život, «usred» sukoba između dobra i zla i da je nužno odlučiti se «u korist života». Papa želi ukazati na pozitivne znakove koji prate čovjekovo opredjeljenje «u korist života», a koji se, kako sam navodi: «teško probijaju i priznaju». Ti znakovi su: istinsko samodarivanje, inicijative pomoći i podrške slabijima, u pogledu obitelji da supružnici sa velikim oduševljenjem prihvaćaju djecu, prihvaćanje žrtve i nesebične brige, protivljenje ratovima, smrtnoj kazni, zalaganje za kvalitet života i ekologiju, zatim postojanje i osnivanje centara pomoći životu i širenje «skupine dobrovoljaca koje pružaju razne podrške čovjeku», a jedna od njih, možda i najvažnija, jeste da se današnjem čovjeku «pomogne prevladati pogubne sklonosti i pronaći smisao života». Snagu za ovaj hrabri i junački pothvat, borbu «u korist života», čovjek može crpsti sa Izvora na koji upućuje Papa: «U krvi Kristovoj svi ljudi crpe snagu da se založe u prilog života. Baš ta krv najsnažniji je razlog nade, čak temelj apsolutne sigurnosti da će, prema Božjem planu, pobjeda pripasti životu».
Ova enciklika dok obraća pažnju na mnoge vrste ugroženosti čovjekovog života (ubojstva bilo koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazije, povređivanje integriteta ljudske osobe koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo, nedostojni uvjeti rada,...) vrlo dobro oslikava put zla koji je prikazan u 1. Psalmu. Papa dalje naglašava da iz ove borbe života i smrti čovjek može izaći kao pobjednik samo uz pomoć vjere u Isusa Krista koji je i došao na ovaj svijet da bi čovjek imao život u izobilju.
Drugi Vatikanski Sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu «Gaudium et spes», govori: «Stvorenje bez Stvoritelja iščezava... Štoviše, kad je Bog zaboravljen stvorenje postaje neshvatljivo». Napuštanjem Boga nestaje i samo biće čovjeka. Takav život, ugrožen i zagađen, gubi smisao i čovjek postaje samo jedna jedinka više, ne smatrajući svoj život kao dar, kao «veličanstveni dar Božji, kao svetu stvarnost povjerenu njegovoj odgovornosti i zatim ljubaznom čuvanju, i njegovu poštovanju». Ovaj citat mi daje potvrdu da je zaključak Psalma 1. o propasti opakih «naše svakodnevno iskustvo».
AKTUALNOST PSALMA 1.
Analizirajući ovaj psalam, povezivajući ga sa Knjigom Postanka, Knjigom Izlaska, Mudrosnim knjigama, Ponovljenim Zakonom, Prorocima, Knjigom Psalama, Evanđeljem i Papinim enciklikama, došla sam do zaključka da je čovjek odgovoran za svoj život - kako će ga proživjeti i kome će dati prvenstvo u svome životu. Odgovoran je za svoju slobodu koju mu je Bog podario, za svoj život kojeg mu je Bog podario, i za život drugog čovjeka kojeg ugrožava ili ne.
Put pravednih, koji se drže zapovjedi Božjih, biće nagrađen vječnom srećom - vječnim životom, a ako čovjek svjesno izabire grijeh i ide protiv Božjih zapovjedi preuzima na sebe posljedicu grijeha, a to je udaljenost od Boga, od Svjetla, od sreće.
Bog želi da se svaki čovjek Njemu dobrovoljno okrene, da mogu ići zajedno Bog i čovjek kroz ovaj život, da zajedno prijateljuju na ovoj zemlji, koja je samo hodočasnički put prema Nebeskoj domovini gdje će Bog i čovjek vječno prijateljevati.
Aktualnost Psalma 1. leži u tome što je čovjek današnjice jako izranjen posljedicama grijeha i Bog mu nudi prvenstveno svoje milosrđe i svoju ljubav, pokazujući posljedice dobra i zla, želeći da se čovjek opredjeli za dobro, a ostalo će On sam urediti.
Ana Kramer
Post je objavljen 22.10.2009. u 00:57 sati.