Pregled posta

Stvaranje svega vidljivoga i nevidljivoga

Kada pričamo o apsolutu, onda moramo otvoriti svoj um da bi ga što bolje shvatili i prihvatiti da je Njemu apsolutno sve moguće i ništa mu nije potrebno, nije uvjetovan sa ničim jer su to sve kategorije koje mi ljudi kao ograničena bića namećemo kako bi opisali nekoga ili nešto. Dakle On je svemoguć i stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. On je BOG. On je stvorio sve što mi zamišljamo, to je nekima teško razumjeti pa tako i neki koji sebe zovu kršćanima ne mogu to do kraja prihvatiti, gledaju samo jedan segment stvaranja bez cjelokupne slike.
Npr. Mormoni tvrde da je Bog nekad živio blizu jedne druge zvijezde koja se zvala Kolob, i nakon što je uspostavio nebeske temelje, nastavio je s kreiranjem ovoga svijeta.

Nedavno su ovakve pogreške prihvatili i sljedbenici Pokreta Svjetska Vjera, koja je dio američkog evanđeoskog kruga. Npr., propovjednik Svjetske Vjere, Kenneth Copeland tvrdi da je raj zapravo druga planeta, te da je Bog stvorio zemlju kao njenu kopiju.

Samo ću ovdje staviti članak iz katekizma koji nam pojašnjava ovu problematiku.

"Vjerujemo da Bogu pri stvaranju nije potrebno ništa što bi prije bilo ni bilo koja pomoć. Stvaranje nije ni neko nužno proizlaženje (emanacija) iz božanske suštine. Bog slobodno stvara "iz ničega"." (Katekizam Katoličke Crkve 296)

Dakle Bog je stvorio svemir prirodu i prirodne zakone, fiziku a ja bih čak tvrdio i matematiku preko koje možemo opisivati svijet oko nas do najsitnijih detalja. U članku iz vjerovanja kada se spominje stvaranje svega vidljivoga i nevidljivoga, pod vidljivo spada ne samo ono što vidimo golim okom nego ja bih rekao cijeli materijalni svijet koji se sastoji od mnoštva protona neutrona itd da sad ne pričam. O tome u nekim sljedećim tekstovima, jer to su stvari koje se znanstveno istražuju njima se bavi znanost. Danas bih se posvetio nevidljivom.
Tu prije svega mislim na anđele, to su duhovna bića, te na našu dušu, život poslije smrti. Te stvari nisu znanstveno provjerljive, imamo Bibliju i nauk Svete katoličke Crkve. To je Božja objava. Ali je bit svake vjere u tome da nije u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama i istraživanja pomoću kojih opisujemo svijet oko nas. ISTINA nikad ne može proturječiti ISTINI. Ako je u suprotnosti onda je očito da je laž, kao npr astrologija, čaranje gatanje i sve što proizlazi iz toga.

Anđeli su, po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja "uvijek gledaju lice Oca nebeskoga" (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael.
Najznačajniji je svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli" (Dn 12,7-9).

Oni su Božji glasnici. Radi se o stvorenjima koja nadilaze čovjeka, posjeduju neusporedivu ljepotu. Danijelova knjiga govori o tome da je broj anđela neizbrojiv, te da svaki narod ima svog anđela čuvara. Zadaća anđela je tumačenje Božjih odluka, vođenje i čuvanje ljudi, štovanje Boga i posredovanje (pomoć) u čovjekovoj molitvi. Svijet anđela (Novi Zavjet) ima u Isusovu mišljenju svoje posebno mjesto. Isus spominje anđele kao stvarna i djelatna bića. Iako bdiju nad ljudima, oni gledaju Očevo lice (Usp. Mt 22, 30). U svojim riječima Isus izražava svoju povezanost i suradnju s anđelima. Anđeli ovdje ispunjavaju isti vid službe kao i u Starom Zavjetu. Oni su Kristovi pomoćnici na djelu spasenja, jamče za sigurnost ljudi, prinose Bogu molitve svetih, vode duše pravednih u raj.

No postoje i pali anđeli, oni koji su se odmetnuli od Boga na čelu sa Luciferom. To je Sotona koja biva pobijeđena od Mihaela. Ta zmija je još u raju zavela čovjeka i stalno zavodi jer smo rekli da ima veću moć nego čovjek. Ona je vječno u paklu i privlači ljude u pakao. Ovdje moramo shvatiti onu misao da kada razmišljamo o ovim stvarima ne stavljajmo ih u vremenski kontekst, jer je pojam vremena iz ovoga vidljivoga svijeta.
Ovo spominjem zato da shvatimo da i mi ljudi u trenutku svoje smrti prestajemo više biti ovisni o vremenu i tada smo kao i anđeli ili u raju ili u paklu sa Luciferom. Iz pakla nema povratka ( pročitajte prispodobu o Lazaru) kao što ni iz raja gdje su sada anđeli i svi sveti nema u pakao
Dok smo na ovom životu još uvijek se možemo spasiti i prihvatiti Isusa, a isto tako ga možemo odbaciti i poslušati zavodnički zov Lucifera koji nam nudi sve na ovome svijetu, ali to je put u propast.

Nemojmo se obeshrabriti kada nas zavodi Sotona, ta zavodio je on mnoge svete čak i samoga Isusa nudeći mu sve živo, spektakl. Nismo sami Isus je s nama preko vsetih sakramenata i ima anđele sbete koji mole za nasi čuvaju nas. Kolikoi god puta pali On nas strpljivo čeka i zove da se obratimo i pokajemo, samo mu trebamo vjerovati Njemu, a ne Sotoni, nema toga grijeha koji se ne može oprostiti isto kao što se Boga ne može prevariti ( to spominjem da neki opet površno ne bi mislili da mogu prevariti Boga, a nešto je o tome i Isus rekao kada kaže da se ne može oprostiti grijeh protiv Duha Svetoga).
Ako smo mi sa Isusom onda možemo pasti radi slabosti, ali nećemo učiniti smrtni grijeh. I onda smo već na putu prema raju, osjećamo raj već u ovome životu.
Stoga nemojmo pasti u očaj zbog nekih slabosti koje svi imamo, nego se uzdajmo u Krista i prihvatimo kroz naš život razne križeve koje nam daje Krist da bi se spasili i očistili. U križu je spasenje, u križu je život.
Nakon naše smrti znamo idemo li u raj ili pakao. S tim da prije raja vjerojatno će mo morati proći kroz čistilište.
Čišćenje je nužno jer, kao što Sveto pismo naučava, ništa nečisto neće ući u Božju prisutnost u nebu (Otk 21,27) te, iako nam smrtni grijesi mogu biti oprošteni kad umremo, mogu u nama još postojati mnoge nečistoće, posebice laki grijesi i vremenita kazna za već oproštene grijehe.
Kad umremo, mi odlazimo na tzv. posebni ili pojedinačni sud. Sveto Pismo kaže da "je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud" (Heb 9,27). Sudi nam se odmah te primamo nagradu ili kaznu, za dobro ili zlo. Odmah znamo kakva će biti naša vječna sudbina. Na kraju vremena, kad se Isus vrati, doći će do općeg suda o kome Biblija govori primjerice u Mt 25,31-32: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca." Na ovom općem sudu svi naši grijesi bit će javno objavljeni (Lk 12,2-5).

Vidim da mi se post malo odužio a mogao bi o ovome pisati još, samo onda se gubi motiv za čitanje pa se gubi smisao pisanja. Samo ću za kraj istaknuti da smo mi slobodna bića i imamo slobodnu volju a nismo sami Isus je s nama i uz nas, imamo anđele čuvare koji su uz nas, imamo sve svete koji mole za nas, a o stravičnosti pakla ću u sljedećem postu staviti Pismo iz pakla tako da dočaram tu stvarnost i opasnost od zavođenja Sotonina. A do onda neka nas sve čuvaju svi Sveti a svakoga ponaosob naš anđeo čuvar kojem upućujemo molitvu

Anđele, čuvaru mili,

svojom snagom me zakrili.

Prema Božjem obećanju,

čuvaj mene noću, danju.

Osobito pak me brani

da mi dušu grijeh ne rani.

A kad s ovog svijeta pođem,

sretno da u nebo dođem:

da se ondje s tobom mogu

vijekom klanjat dragom Bogu.

Anđele Božji, čuvaru moj,

danas i uvijek uza me stoj,

ruku mi pruži, vodi me ti,

ti me od zala očuvaj svih.

Amen.

Post je objavljen 22.10.2009. u 00:45 sati.