Marketing
14. Ljubljanski maraton
U tjednu maratona sam ipak odradio dva treninga. Još jednom sam pokušao napraviti carboloading, no, preveliki sam gurman (čitaj žderonja) pa ponovo nije bilo uspješno, odnosno nisam se držao smjernica. Večer prije maratona sam pojeo finu pizzu i popio pivo. To je bila carbo priprema i hidratizacija. Masa je ostala stabilna i iznosi 82 kilograma, što je 5 kilograma više nego na prošlogodišnjem Ljubljanskom maratonu.
Strategija i Jankove preporuke
Namjera mi je otrčati maraton, popraviti osobni rekord i po mogućnosti da to bude oko 03:40:00, plus-minus 2 minute. U sklopu toga sam zatražio savjet od Janka. Janko mi je objasnio da je razlika u tempu polumaratona i maratona 15 do 30 sekundi, te obzirom na "zagrebačkih" 04:46 min/km na polumaratonu, da bih u Ljubljani trebao "gađati" 05:15 min/km, a sve ispod toga bi ušlo u sferu kockanja. Uz to me je upozorio da s eventualno malim podizanjem tempa (5sec/km) u prvom krugu, mogu puno izgubiti (1min/km) nakon eventualnog pucanja u drugom krugu. Ovo slobodno pročitate dva puta, jer je BITNO!
Pogledom na graf možete vidjeti planirani tempo i razvoj događaja nakon polovice utrke. (Budem napravio graf).
Rano kretanje
U neka dobra, stara vremena, prije recesije, sponzor bi omogućio noćenje. Ove godine smo se rano okupili i krenuli na put. Svakako bi bilo lakše ustati u 8 i otići na trku, nego ustati u 5 i otići na utrku.
Kasniji start
Nekako sam mislio da je start u 9 sati, no start je bio u 10:30, što mi se činilo dosta kasno. Većina natjecatelja iz moje pratnje su sudjelovali na utrci na 10 km, tako da su oni završili, preodjenuli se i odmorili, a ja još nisam ni startao.
No, dok sam čekao svoje vrijeme, otišao sam na zagrijavanje u shopping. Zakonita me zamolila da joj kupim tenisice. Ozbiljno se zagrijala za trčanje. Tenisice su joj postale važnije od čizmica, salonki i štikla zajedno. Više brije na New Balance i Nike, nego na Esprit, Mango i druge brandove. 
Navukla se. 
U shoppingu nisam bio usamljen. Sreo sam tamo mnoge istaknute trkače, trekere. Obzirom da niste ništa uplatili na tekući, ne stavljam imena. Sorry. 
U tom lutanju sam došao do Salamonovog štanda. Zaljubio sam se u jedne divne crvene tenisice. Bilo je to emocionalno kupovanje. 
Obično ne razumijem žene po tom pitanju, ali ovaj put se to dogodilo meni. U shopping idem s listom što mi treba, gledam ono što želim i drugo me ne zanima. Ovaj puta je bilo drugačije. Jednostavno su vrištale: "Uzmi me! Bit ćemo tvoje! Vjerno ćemo te voditi kroz mrak, snijeg i led Mrak kombinacije." Nisam mogao odoljeti. Rekoh sam sebi, evo, ovo ti je nagrada jer ćeš danas rušiti osobni rekord na maratonu. Bit ćeš izvrstan. Možda uspiješ i ispod 3:40. Kažu da je bitno nagraditi sebe ili druge nakon uspjeha. Zavrijedio sam. Rušenje osobnog rekorda nije mala stvar. To mi se sve rijeđe događa. 
Nisu imali obrazac za povrat PDV-a (DDV u slovenskoj verziji).
Čekanje na start
Na gornjoj fotografiji vidite kako izgleda atmosfera na pravom maratonu. Tu je mnoštvo trkača, mnoštvo navijača i gledatelja. Nakon kraćeg zagrijavanja, stali smo u to mnoštvo da zauzmemo bolju poziciju za start. Za zauzimanje te tzv. bolje pozicije smo u mnoštvo ušli 10 minuta prije starta. Stigneš se i upoznati s okolnim trkačima, razviti diskusiju o "gadgetima", jel bolji Polar ili Garmin, bla, bla, bla...
Gužva
Na startu je gužva. Nekoliko tisuća trkača napravi gužvu i prvih par kilometara teže kontroliraš tempo. Netko ti smeta, nekoga preskačeš, nekoga ne želiš pratiti. Da bi se lakše snalazili i prolazili kroz tu gužvu, domaći trkač nam je dao savjete kako da uđemo u prvih par zavoja. Kao da se radi o auto-moto utrci. U svakom slučaju, hvala Gregoru, pomoglo je.
1. polovica
Prvih par kilometra sam se trudio održati planirani tempo. Prvi kilometar nešto sporiji zbog gužve (5:23), drugi i treći u ciljanom tempu (5:14), četvrti i peti nešto brži (5:08 i 5:04). Svidjelo mi se. Teško je držati tempo na 5:15, a znaš da možeš 30 sekundi brže. Tijelo zove, želi "fight". Sedmi kilometar "opasnih" 4:53. Znam da sam ušao u "opasnu" zonu. Nakon toga slijedeći kilometri osciliraju blago oko 5:05.
Negdje nakon prvih par kilometara mi se priključuje Silvija Š., moja partnerica s Medvednica trekinga. U toj gužvi malo pazim na nju, malo joj oslobađam prostor, svakako mi je zanimljivije nego da sam sam, iako baš nismo puno pričali. Negdje oko 7. kilometra ju šaljem da prati pacemaker 03:30. Cilj joj je bio stići u vremenu 1:45. Par kilometra kasnije ju opet dostižem i nastavljamo zajedno. Bilo je još par situacija da smo se razdvajali i ponovo nalazili. U trenucima krize (njene) sam ju bodrio i nisam joj dozvoljavao da uspori. Završila je s vremenom 1:48. Sasvim dobro. 
Moram svakako spomenuti da sam na trci čuo bodrenje: "UPRI! GELENDER!" Pozdrav mukkiju. 
2. polovica
Dolaskom pred kraj prvog kruga, na više mjesta sam vidio da piše 21. km, pa sam par puta stisnuo štopericu. Osim što me je to razljutilo, ujedno me je i zbunilo. Trebam li ubrzati ili usporiti? Prolazim svu onu gužvu oko cilja i nastavljam dalje. Sada na stazi ostaju samo maratonci. Nema gužve, nema mnoštva. Par trkača ispred mene, par iza.
Osjećam umor. Na 23. kilometru osjećam da ne mogu držati tempo kao do sada. Tempo pada na 5:20. Još uvijek sam zadovoljan. S tim tempom do kraja i ja sam sretan. Neće biti negativnog splita, ali ionako volim pozitivne stvari. Na 25. km tempo dodatno pada na 5:30. Tu počinje kriza. Svjestan sam da sam "puknuo", da oporavka nema. Razmišljam o Jankovoj preporuci o tempu i mogućim posljedicama. Uzimam jednu energetsku pločicu (iako me one nikad ne izvuku iz krize). Na 30. km prvi puta tempo pada ispod 6:00, a na 31. km na strašnih 6:28. U mojoj glavi panika. Prisjećam se Jankove preporuke i proročanstva. "Svakih 5 sekundi brže u prvom krugu znači minuta više u drugom krugu." U prvom krugu sam išao i 10 sekundi brže. Mozak radi ubrzano, no noge to ne prate, nego usporavaju. Već crtam graf s prolaznim vremenima u glavi, uspoređujem, razmišljam kako ću to objasniti čitateljstvu bloga,...
Slovenka
I kada sam mislio, gotovo je, nema više oporavka, nema povratka, iza leđa mi prilazi Marjetka (ime sam saznao kasnije). Progovara par rečenica na slovenskom (normalno), jer sam imao majicu slovenskog sponzora. U tim riječima čujem, "mi tečemo, gremo skup, ...". E, tu sada dolazi do nečega što je u stručnoj literaturi poznato kao Pavlovljev refleks. Da se ne zaplićem u objašnjenja, djelovanje je slijedeće: odjednom imam snage, noge postaju lakše, čak i pričam fino slovenščino. Osjećam se high. Čudim se (ak' bumo lagali) 
samom sebi od kuda mi ta snaga i poletnost. Vjerojatno to ima veze s mladošću, morem i slovenkama. Tijelo vjerojatno samo reagira kad čuje slovenski. Uspijevam uz nju podignuti tempo na 5:26, što mi se činilo super u tom trenutku. No, to je bila radost kratka vijeka, baš kao i svaka druga radost (ne mislim sa slovenkama). Pozdravljam Marjetku i puštam ju da ode svojim putem. Ne znam koji sam izgovor imao, ali otišla je. 
Onda su dugovi došli na naplatu. Na 36. km sam opet na 6:30, pa se pokušavam izvući iz toga, no nakon svakog pokušaja ubrzanja padam sve dublje (od tuda pilasti izgled grafa), pa dosežem i vrhunac od 7:20 min/km. Koja katastrofa! 
To je na 41. kilometru. Atmosfera je također koma. Ispred mene jedno šest trkača, a pola ih hoda, jedan gura stup od rasvjete. 
Još malo. Tješim se.
Dolazim u zadnji kilometar. Razmišljam o svojoj staroj taktici, a to je, nema kalkuliranja pred ciljem. Šprint! Full gas! Do daske! UPRI!
Opako sam potegnuo, dao sve od sebe i u tom divljem trku uspio zadnji kilometar otrčati u tempu 5:56! 
Koja komedija, smješan sam sam sebi s tom brzinom. Tom brzinom trčim kad mi nije dobro, kad me bole noge, kad mi se neda.
Razočaranje
Priznajem da sam bio jako razočaran. 
Očekivao sam 3:40, čak sam prvi krug napravio ispod 1:50 (konkretno 1:48) i nadao se super rezultatu. Ovo je totalni podbačaj. Tek 30 sekundi brže od Beča, a tamo je bila velika gužva, velika kriza,... Ne postoji još jedna šansa ove godine. Tuga. 
Okrijepa: topli čaj i juha
Ulaskom u cilj dobijam zanimljivu finisher medalju. Staklena i vrlo lijepa. Posebno mi je zanimljivo bilo, da je na kraju na okrijepi bilo toplog čaja i juhe. Odlično me je okrijepilo.
Zahvala sponzoru
Ovim putem se zahvaljujem svom slovenskom sponzoru, si.mobil-u i ljubaznim hostesama u šatoru. Sačuvala mi je dvije pive i cijeli pladanj s kanapeima. 
Tako je malo potrebno za unijeti toplinu u muško srce.
Distance: 42.195 m
Time: 3:53:09
Avg HR: 155
Max HR: 169
Avg pace: 05:32 min/km
Rezultati:
Rezultati
Rezultati maraton
Galerije:
Galerija službena
Post je objavljen 25.10.2009. u 23:55 sati.