Sjedim skupcena na stolici. Tresem se. Hladno mi je. Pokusavam natipkati nesto sto ima smisla. Nesto sto osjecam. Ono sto stvarno osjecam. Drzim glavu na koljenima,priznajem pomalo me gusi. Ali nema veze. I dalje mislim sto da napisem. Kako da osjecaje pretocim u rijeci. Misli su mi prazne. Pogled mi zastaje na prstenu koji mi je dao. Sjecam se toga dana. Bilo mi je hladno kao i sada,sjedili smo u nekom zadimljenom kaficu a na jukeboxu je trestao neki rock hit. Rekao mi je da me voli. I dao mi taj komad metala. Rekao je da je od srca. Nisam nista rekla,cak ni hvala. Samo sam se bljedo i prazno nasmijesila. Zasto to nazivam komadom metala? Zato sto meni to nista ne znaci. Ama bas nista. Ja njega ne volim. Ne mogu,jednostavno ne mogu. Iako se trudim da ga zavolim. Ponovno se vracam u proslost. Iako ne zelim. Misli mi jednostavno same lete do tebe. Ne mogu te zaboraviti nikako. Bas nikako! Nemoguce! Iako sam sa njim jedan veliki dio mene nedostaje. A to si ti. Kako god pogledam uvijek ces biti jedan veliki dio mene. Moja prva prava ljubav. Moja tuga,radost,bol. Moj zivot. I ne mogu to sakriti. Volim te vise od svega. Stvarno te volim. Prazna sam bez tebe. Potpuno prazna. Nemam osjecaja. Mnogi mi govore kako sam bezosjecajna. I jesam,sada sam to postala. Ti si unistio ljubav u meni. Vise ne vjerujem u nju. Jednostavno ne mogu. A kako i bih? Kada si ti moja ljubav. Moje sve. Ma nijedna poezija,nijedna prica,nijedna rijec ne moze opisati ono sto ja osjecam prema tebi. Najdivnija si osoba koju sam upoznala. Sve mi se na tebi svida. I jednostavno te volim. Bez tebe ja sam nitko i nista. Pusta dusa. Ali isto tako znam da to tebi nista ne znaci. Imas drugu. Ko sto kazes volis je. Ali ja znam da ona tebi ne znaci ni upola ovoliko koliko ti meni znacis. Jer moja ljubav prema tebi je natprirodna. Neprocjenjiva. Neusporediva. Iako mene boli sretna sam zbog tebe,jer znam da si sretan. Barem tako izgledas. I sretna sam sto zivis. Sto postoji osoba poput tebe. Sto postoji moja dusa,moje srce. Stvarno sam sretna zbog toga. Iako me ubija to. Svakim danom sve vise i vise. I samo cekam dan kada to vise necu moci izdrzati. I mrzim se,mrzim se sto imam njega,sto imam drugoga i sto mu dajem lazne nade. Mrzim se sto cu ga povrjediti. Kada ga ljubim sve je tako prazno,kao da ljubim prazno platno. Tu nema osjecaja. Nema nicega. Nebi bilo ko sto kada bih ljubila tebe. Toliko topline,punoce,srece. Nema toga. Sa njim to ne postoji. Nemoguce je. Tebi sam dala svoje srce. I nemogu naci rijeci da opisem ovo sto osjecam prema tebi. Jednostavno ti si moj zivot i volim te. Volim te vise od svega,vise od svog zivota. Da nestanes,posla bih za tobom. Bez razmisljanja. Jednostavno volim te. A tebi to nista ne znaci. Ama bas nista. I nemas pojima koliko to prokleto boli. Koliko me bolis. Mrzim se zbog toga jer. Volim te. A ti to neznas cjeniti. Onih nekoliko dana kada smo bili zajedno. Ma nemogu ni opisati koliko sam bila sretna. Sjecas li se kada smo se prvi puta nasli padala je kisa,bilo je tako prekrasno. Znas sjecam se da je pada i onoga dana kada sam te prvi puta upoznala. Bili smo zajedno na satu gitare. Neznam zasto ali nakon toga sata nisam mogla prestati misliti na tebe. Toga dana zavukao si mi se pod kozu. Tvoj osmjeh,tvoj glas,tvoje ruke. Rascupana kosa. Tvoje bice. Bio si mi tako predivan. Nesto najljepse sto sam do tada vidjela. Predivno nevino bice. Nisam niti bila svjesna toga ali zavoljela sam te. Svakim danom sve vise i vise. I to je preraslo u pravu ljubav. I stvarno vise neznam kako da ti dokazem da te volim,da si mi sve. Da mi trebas. Stvarno ne mogu bez tebe. Sve je tesko. Nista nema smisla. Sve je tako sivo. Bezbojno,bezosjecajno,bezvrjedno. Prazno. Previse prazno. Toliko prazno da me sve boli u grudima. Ne znam kak da ti to dokazem. No ti si moj zivot. Volim te!
Post je objavljen 20.10.2009. u 17:18 sati.