Marketing
Spomenik Mari Matočec
U nedjelju 18. listopada 2009. otkriven je spomenik u Koriji, gotovo zaboravljenoj pučkoj spisateljici Mari Matočec rođenoj 1886. u Đelekovcu, a umrloj 1967. i sahranjenoj u Virovitici. Još za života bila je legendarni borac za seljačke žene u Radićevom pokretu.
U prigodnom programu prije otvaranja nastupio je i KUD "Seljačka sloga" Špišić Bukovica. A kako i ne bi kad je ta divna žena, za svog života poticala osnivanja ogranaka tadašnje Radićeve Seljačke sloge. Pa je tako uz ogranak Seljačke sloge u Koriji, nadomak Virovitice, gdje je živjela nakon dolaska iz Đurđevca; pripomogla u osnivanju Seljačkih sloga u Rogovcu i Lozanu, kao i u Špišić Bukovici, davne 1934. godine.
Od ovih društava, danas je aktivna samo Seljačka sloga u Špišić Bukovici. Naime, poslije Drugog svjetskog rata, sustavno je zatiran rad Hrvatske seljačke stranke, pa je tako i Mara Matočec kao agilna aktivistica HRSS-a, a potom HSS-a, kao i sav njen trud, pjesništvo, igrokazi, članci, zanemarivano i nepravedno gurano u zapećak.
Mada je ta hrabra, samoučena seljanka, spašavala tijekom II svjetskog rata mnoge živote, na objema zaraćenim stranama. Čak su i neki elementi njezinih pjesama pjevani i prihvaćeni od partizanskog pokreta, no vlasti u Titovoj Jugoslavijijoj ime nisu spominjali, niti su njena djela ikad javno publicirana. Među inima drugovala je i s Marijom Jurić Zagorkom, a njezin politički rad bio je zapažen u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, kao i u Podravini, Slavoniji, Dalmaciji.
Iznad svega poštovala je Boga i borila se za pravedan život seljaka. Posebno ju je nadahnjivao život na selu i svojski se trudila da se održe seoski običaji, sačuvaju pjesme i kola, a i sama je puno toga napisala, što je danas i sastavni dio repertoara KUD-a Seljačke sloge Špišić Bukovica.
Danas je teško razlučiti što je samo njeno, a što je uklopljeno u tadašnje narodne pjesme. Tako je posebno zanimljiva zborska pjesma Seljački život, za koju je glazbu i riječi potpisao dr. Vlatko Maček. No danas živi Marini suvremenici u Koriji i Špišić Bukovici tvrde da je pjesmu napisala Mara Matočec.
Lijepo je vidjeti da se povijesne istine ne mogu sakriti i da danas Hrvatska priznaje ovoj ženi mjesto koje joj u hrvatskoj kulturi i književnosti, ali i u europskoj kulturi objektivno pripada. Naime Mara Matočec je bila jedna od rijetkih pučkih spisateljica u cijeloj tadašnjoj Europi. Njezin plodan rad bio je zapažen od njenih suvremenika; dr. Stjepana Radića, dr. Đure Basaričeka, dr. Vlatka Mačeka, Mihovila Pavleka Miškine, a družila se i s pučkim pjesnikom i tribunom Stjepanom Sulimancem iz Turnašice.
Njena dobra prijateljica Marija Jurić Zagorka je kao urednica objavljivala njezine pjesme i članke u časopisima Ženski svijet, Hrvatica i Novi ženski svijet, a u Sarajevu Matočecova je bila prisutna u svim izdanjima Napretka.
Bila je uvjerena republikanka, a kada je dr. Stjepan Radić priznao monarhiju i Vidovdanski ustav, Hrvatsku republikansku seljačku stranku pretvorio u Hrvatsku seljačku stranku, to ju je toliko pogodilo da se udaljila od seljačkog pokreta. Tada je i kolonizirana u Koriju. Nakon atentata Puniše Račića u beogradskoj skupštini 20. lipnja 2008 na njenog prijatelja dr. Basaričeka, koji joj je prije pomogao u odlasku iz Đurđevca u Koriju, Mara Matočec se ponovo vraća u HSS i intenzivira svoj politički i kulturno-prosvjetni rad. Najveće uspjehe doživljava sa svojim igrokazima "Matija Gubec" i "Invalid", koji se prikazuju širom Hrvatske. Od godine 1937. bila je u Glavnom odboru Seljačke sloge u Zagrebu. Pisala je sve do svoje smrti 1967. godine.
Zahvaljujući agilnom donačelniku Virovitice Ivanu Siću realiziran je ovaj projekt podizanja spomenika Mari Matočec. Sada bi lijepo bilo da se na tragu toga osnuje i kulturno-umjetničko društvo, poput onoga koje je svojevremeno osnovala Mara Matočec u Koriji i da ponese njeno ime. A možda i virovitičko kazalište postavi njene komade na scenu.
Post je objavljen 20.10.2009. u 11:08 sati.