Marketing
Učka Mountain Trek 2009 - komparativna analiza
Dragi moji,
već ste vidjeli da mi je Ana-Liza draga. I ne samo da mi je Draga, nego me i zabavlja. Da se ne bih sam zabavljao, podijelit ću radost s vama.
U nastavku su slike s footprintom kojim je išao A. Paliska (rozo) i kojim sam ja išao (plavo). Boje footprinta ništa ne prejudiciraju. 
Alenovi podaci pokazuju da je napravio 1.596 metara uspona.
Prošao je 24.690 metara tijekom utrke, za razliku od mene koji sam napravio 2.200 metara više.
Alen je obišao stazu za 04:39:16, što je 50 minuta manje. S tim vremenom je osvojio 14. mjesto, što je 29 mjesta niže od mene.
Koliko je samo manje dobio, a za isti iznos startnine.
Na ovoj slici se vidi cijela staza. Jasno je vidljivo koliko sam napravio veći "krug". Prelazimo na analizu (hrv.: rasčlambu) ključnih dijelova.
U prethodnom postu sam nacrtao narančastom bojom, od organizatora, preporučenu rutu. Na ovoj slici se vidi kako to izgleda u realizaciji. Vidi se razlika u prijeđenom putu do KT1. Nakon KT1 se vidi kraćenje, ali i gubljenje, te povratak na pravu stazu.
mali striko: i danas bih isto izabrao duži put preko Antona. Uvijek u ovakvim dubiozama izaberem sigurnu trkačku varijantu, jer kad gađaš ne ideš ni pravolinijski ni brzo jer te koči neizvjesnost, naletavaš na zapreke (kamenjar, drač, gustiš...), uz dodatnu mogućnost pogreške ako teren nije otvoren, tj ako je u šumi. Čak i 2km viška mi se ne čine lošijom opcijom... druga je priča ako poznaješ teren, ili ako dobiješ savjet od nekog tko ga pozna.
apaliska: Vjerojatno nam je pomoglo to što smo domoroci pa smo se nešto lakše orijentirali (kolega Radetić i ja). U svakom slučaju, u kartu sam buljio od četvrtka i već tada odlučio presjeći šumu do KT1 pa kud puklo da puklo. Ispalo je da to uopće nije bila loša ideja samo smo do KT1 iz šume izašli malo previsoko, uslijedio je downhill i KT1 je relativno lako apsolvirana.
Međutim, od KT1 do KT2 smo izabrali valjda najgori mogući put i po mojoj slobodnoj procjeni izgubili barem 15 minuta. Tu je bilo svega, neprohodne makije, sipara, desetak padanja, od čega jednom na glavu u grm šparužina, šparuga nije bilo . Na kraju smo se nekako gravitacijskom metodom spustili do sela, još jednom fulali pa se vratili (ode još pet minuta) i onda je bilo samo peglanje do KT2.
Nakon KT2, a prije KT3, se vidi ponovno kraći put. Bilo da se radi o prečici ili stazi koju nisam percipirao, ušteda vremena i energije je osjetna. Naknadnim proučavanjem karte mi se čini da ste u mjestu Petrebišća skrenuli na neku stazicu, pa nakon toga off-road presjekli do staze.
Kasnije, na putu prema KT4, jedno vrijeme smo išli istim putem, a onda ja ostajem na stazi, a Alen "sječe" prema sljemenu. Tu ne vidim značajnu razliku u dužini, no moguće je da je vidio neku stazu ili mogućnost za brži i efikasniji dolazak do KT5.
Od KT4 se djelomično vraća po putu kojim je došao i izabire, po meni, idealan put prema Maloj Učki. Ne znam radi li se o stazi i kakav je teren, ali linija izgleda odlično. Kasnije sam pogledao na kartu, pa vidim da postoji staza preko Balina, koja se kasnije nastavlja preko Petehovog Brega, pa do Male Učke. Ako je to taj dio?
mali striko: KT3: danas bi išao na nju istim putem kojim smo se spustili s nje. Međutim, kad ideš u nepoznato, onda je najsigurnija varijanta najsigurnija :) Odozdo se ne vidi vrh, ali se zato odozgo vidi sve pa si pametniji na vrhu nego što si bio 10 minuta prije u podnožju... osim ako poznaješ teren, ili ako dobiješ savjet od nekog tko ga pozna.
KT4: i danas bi išao isto, sigurnija staza s minimum rizika, kraćenje je samo vizualno jer se krati po lošem terenu, a i dobitak je minimalan i uvijek upitan... osim ako poznaješ teren, ili ako dobiješ savjet od nekog tko ga pozna.
Stvar je u tome da sam cijelu prvu polovicu trke išao na sigurne i duže varijante u laganom joggingu, računajući da ću(ćemo) drugi dio koji je skroz trkački (makadam do Male Učke i spust s Učke) sve nadoknaditi kad se potroše jurišnici... a onda sam riknuo ko rijetko kad. 
apaliska: Od KT2 do KT3 turizam i lagano kraćenje posred brda. Ne vjerujem da smo tu puno dobili, ali sigurno nismo izgubili. Rekao bih da se moglo puno dobiti bacanjem na glavu s Peruna i kasnije sa Sedla prema Lovranskoj dragi, ali o tome kasnije.
Do KT4 smo pokušali kratiti, ali smo krivo procijenili položaj pa smo kratili prerano, ništa loše, ali smo malo izgubili snage na opakoj uzbrdici.
Na ovoj slici se vidi čudno kretanje kod Sedla. Ne znam što je uzrok tome, ali moj put je bio kraći.
Pristup Dolcu je bio različit, ali ne utjeće na efikasnost.
mali striko: nakon KT4: tek 3 dana kasnije sam shvatio pogrešku, moram priznat da me je mučila i da me je još više mučilo to što je nisam mogao objasniti. Kad smo došli na KT ja sam napravio polukrug oko ona dva-tri auta tražeći perforator, kojeg nije bilo jer su zapisivali. To me je malo dekoncentriralo valjda pa sam mislio da sam tim malim polukrugom napravio onaj malo veći polukrug na karti i praktički sam krenuo u kontra smjeru. Nakon 2 minute sam skužio da nekaj ne štima jer fali zavoj pa smo išli rezat stazu jer je bilo očito da odlazimo od makadama... ma i to ne bi bilo strašno, čak mislim da bi polovili sve one negdje do 10. mjesta, da se nismo i Senka i ja raspali baš tamo gdje smo trebali profitirati.... poslije je sve bilo odrađivanje.
apaliska: I onda ključ uspjeha! Pravocrtna linija od KT4 do KT5. Moram priznati da smo i prije više puta prošli tim putem, de facto smo kratili na sigurno, prvim dijelom smo pratili IPP (istarski planinarski put) pa malo azimut kroz šumu i onda makadamom do Male Učke. Cijelo smo se vrijeme grozili uspona na Sedlo ali smo se popeli vrlo brzo. Ova iskakanja na stazi su vjerojatno rezultat slabog signala, uglavnom smo se držali markirane staze do Sedla.
KT5 smo našli vrlo brzo i na tom mjestu prestigli hrpu Slovenaca koji je nikako nisu mogli naći!? Tu smo ubacili u petu i sprintali do cilja. Čini mi se da smo od KT4 do cilja stigli za sat i deset, stvarno smo se bacili na glavu Prije samog kraja smo propustili čovjeka koji je mogao više i to je to. Na cilju ugodno iznenađenje plasmanom i posttrekno žaljenje za izgubljenim vremenom između KT1 i KT2. Brijem da smo mogli biti među deset da tamo nismo glumili kaskadere. Uglavnom, biti će bolje slijedeće godine. Prosječna brzina 5,3 km/h, najviša 17 km/h. Budući da mi je ovo prva trek sezona, jako sam zadovoljan.
Hvala malom striki i Alenu na komentarima.
Pozdrav svima,
Žohar
Post je objavljen 20.10.2009. u 20:10 sati.