Znanstvenici mogu pomoći
Vjesnik, 2009-10-14
U italicu je dio koji je izbačen
Među brojnim tekućim raspravama je i ona mogu li znanost i tehnologija i kako pomoći pri izlasku Hrvatske iz krize? Autorov je odgovor jednostavan - mogu, ali srednjoročno i dugoročno.
Dio krize je uvezen. Međutim, dio krize je strukturne prirode. Sada dolazi na naplatu najmanje četvrt stoljeća deindustrijalizacije. Hrvatska nema dovoljno, prije svega izvoznih proizvoda i, što je još gore, nema dovoljno stručnjaka svih razina za promjenu stanja. Posebno u industrijskim institutima.
Pokušat će se sažeti promišljanja koja su javno predočena prvi put pod nazivom »Vrhunski kadrovi i za - proizvodnju« (»Danas«, 23. prosinca 1986.). U kontekstu suvremenih rasprava treba spomenuti i tekst: »Kad ne čuju oni koji bi trebali, ne čudi da je i ovaj put poticaj za proizvodnju došao od Predsjednika države« (»Vjesnik«, 21. studenoga 2000.).
Prvi zaključak je - Hrvatska treba množinsko gospodarstvo u kojem bi industrija trebala stvarati 25 do 30 posto bruto domaćeg proizvoda. Pretežno s izvozno orijentiranim proizvodima više dodane vrijednosti. Proizvodnja nije samo industrija i obrt, nego i poljoprivreda, šumarstvo s vodoprivredom, industrija, građevinarstvo i promet. Dio je uspješan, ali dio navedenih proizvodnih područja nije.
Što mogu znanstvenici? Dio znanstvenih potencijala treba odvojiti za vrhunski znanstveni doprinos znanosti koji će se baviti otkrićima, pa čak i onima koji nikada neće rezultirati nekim konkretnim rezultatom. Ostali bi se trebali pozabaviti s nacionalnim strateškim ciljevima. Osobito biotehničke i tehničke znanosti, i to pretvaranjem otkrića i izuma u proizvode više dodane vrijednosti. To treba posebno poticati, pa patent mora vrijediti bitno više nego radovi u referentnim privatnim komercijalnim bazama podataka. A ne da bude obrnuto. To je vrlo težak zadatak u zemlji u kojoj računalno osposobljena Ai izračunava tko može doktorirati ili biti unaprijeđen u više znanstveno znanje (»Vjesnik«, 2. rujna 2009.).
Što Hrvatska može proizvoditi, često je pitanje. Smatram da nije pravi izbor određivanje najvažnijih ciljeva odozgo. Već su se naglašavale kao važna područja informatika, nanotehnika, robotika... Bez većeg uspjeha, jer je takav pristup pogrešan. Treba tražiti niše, ali sustavno, a ne nasiljem uglednika.
Stoga je pred više od dvije godine predloženo održavanje skupa na kojem bi se sustavno analiziralo sve tehnike - od zeta tehnike (10exp21) do zeptotehnike (10exp-21) s ciljem pronalaženja upravo takvih niša s ciljem određivanja prioriteta od nacionalne važnosti. Oni se ne moraju podudarati s onim što zanima Europu ili svijet. Nažalost, uzaludno.
Postoje organizacije, po broju zaposlenih sasvim dovoljno velike, koje bi morale na temelju takvih analiza predlagati rješenja. Ali nemaju kadrove sposobne za takve prognoze. A mi ne trebamo samo prenošenje onoga što treba Europi, nego što mi možemo ostvariti sami kako bismo došli do pojedinih proizvoda.
Hrvatska se mora odlučiti. Hoće li se obnoviti industrijska proizvodnja, a to uključuje i obrtničku, ili industrija nema mjesto u nacionalnom gospodarstvu.
Tko mora donijeti političku odluku o takvoj orijentaciji? Isključivo Vlada. Zato bi predsjednica Vlade trebala u što kraćem roku pozvati biotehničare i tehničare koji će joj moći kazati što bi značila reindustrijalizacija Hrvatske. Sigurno ne pisanje radova za komercijalne podatkare, koje na tome ostvaruju već i ekstraprofit, već uključivanje u reindustrijalizaciju i ostale sastavnice proizvodnje. To nažalost nije ni jednostavan ni brz izlaz iz krize. Ali ga se mora jasno odrediti. Da ili ne.
U protivnom vrijedit će ocjena da Hrvatskoj iz nove, dodatne proizvodnje i izvoza nema tko da vrati sve dospjele vanjske dugove.
Hrvatski znanstvenici mogu pomoći, ali moraju se stvoriti pretpostavke da im se taj rad odgovarajuće vrednuje za napredovanja.
Igor Čatić, umirovljeni sveučilišni profesor, Zagreb
Post je objavljen 20.10.2009. u 05:41 sati.