Sinoć sam obećala jednoj curi ovu priču, pa je evo stavljam...
..............
Bio jednom neki kralj te imao lijepu i pametnu kćer.
Kraljevna je, međutim, patila od čudnovate bolesti.
Kako je odrastala, sve su joj više slabile ruke, noge, vid i sluh.
Mnogi su je liječnici pokušavali izliječiti, ali uzalud.
Jednoga je dana na kraljevski dvor došao starac za kojeg se pričalo da poznaje tajnu života.
Svi se dvorjani sjatiše oko njega moleći ga da pomogne bolesnoj kraljevni.
Starac dade djevojci zatvorenu košaricu od vrbova šiblja i reče:
"Čuvaj ga, njeguj, pa ćeš ozdraviti."
Radosna i puna nade, kraljevna otvori košaru, no kad je vidjela što je u njoj, bolno se razočarala.
U košari je plakalo dijete, jadno i mnogo bolesnije od nje same.
Djevojka se ipak sažali, uze dijete u naručje i poče ga tješiti.
Prolazili su mjeseci.
Djevojka je neprestano mislila na dijete.
Hranila ga, tetošila, smiješila mu se, danonoćno bdjela nad njim uz velike i mnoge žrtve.
Nakon sedam godina dogodilo se nešto nevjerovatno.
Jednoga jutra dijete se počelo smijati i hodati.
Kraljevna ga uze za ruke, te smijući se i pjevajući, zaplesa s njim.
Bila je radosna, lijepa i sretna kao nikada dotad.
Nije ni primjetila da je ozdravila.
.........
I još da dodam:
''Život je lijep, kad nisi slijep...'' (autor?... nije važno)
............
Dragi Bože,
otvori naše oči i naša srca
da vidimo potrebe drugih oko sebe
kako bi zaboravili na sebe
i tako....
bili sretni...em>
.............
Post je objavljen 19.10.2009. u 19:45 sati.