Ugrijala sam stan. Jučer sam upalila malu peć u blagovaoni. Ugođaj za pet. Napravila sam kuhano vino. Tost, kajmak ili maslac, kako tko hoće i dimljeni losos. Najprije smo kartali ali i počeli piti gluhwein.
Poznajemo se mali milion godina, ali... što su ti vražje karte i što ti je iz vražje kuhinje kuhano vino. Skakali smo na noge, derali se, vrijeđali zaklinjali da nećemo više nikad igrati. Rastali smo se ljutiti i povrijeđeni.
Danas smo se već čuli. Sve je u redu. Svađa se više ne spominje.
Oprosti mi Bože jer sam Dalmatinac rekao je sv. Jere.
Radi tog dalmatinskog temperamenta pala sam ispit kod pok. profesora Hudolina.
-Zašto mašete rukama, pitao je?
-Jer sam Dalmatinka, kažem.
-Vi mislite da je to normalno, pita?
-Što je normalno?
-Recite vi meni. Zašto su vam dali muško ime?
-Pitajte moje roditelje, kažem.
-Hoćete li da vam dam jedinicu u indeks, ili ćete se vratiti za 10 dana. Tko vam je bio mentor?
Vratila sam se za mjesec dana. Odgovarala i dobila vrlo dobar.
-Eto vidite, kaže, da se nije trebalo svađati.
U međuvremenu nisam se gradivu ni približila. Sjećam se gdje sam i bila. Na Đerdapu. Bila je tamo neka brana i ogromna Hidroelektrana. Išli smo u posjet. Sutradan smo prešli granicu i bili u gradiću Turnu Severin. Nikad neću zaboraviti podsmjeh i prigodne viceve Splićana na račun izgleda i oblačenja ljudi. Ruganje zbog praznih dućana- cijele police bile su naslagane jednom te istom konzervom. No, mjesto je imalo kazalište. Jedna vrlo lijepa zgrada možete je vidjeti na wikipediji.
Evo što tamo nalazim:
U blizini je i Trajanov most podignut je 104. - 105. godine na rijeci Dunav kod rumunjskog grada Drobeta-Turnu Severin, tijekom drugog pohoda rimskog cara Trajana na Dačane. Grad su stari Rimljani zvali Drobetae.
Most, najveći u Rimskom Carstvu, bio je izgrađen od kamena, dugačak 1127 metara, s lukovima visoko iznad vode i 20 stupova visine od 45 metara i širine 20 metara, a izradio ga je Apolodor iz Damaska (Apolodor Damašćanski). Most je srušen 20 godina kasnije po zapovjedi cara Hadrijana. Izgled mosta je uklesan na Trajanovom stupu u Rimu.
Rijeka je oko 1200 metara široka na ovom mjestu. Most se sastojao od dvadeset lukova, poduprtih kamenih stupovima, od kojih je nekoliko još uvijek vidljivo za nižeg vodostaja Dunava.
Rugali su se moji Splićani po običaju, a meni se srce stezalo jer Turnu Severin poznavao i imao i bolju prošlost, ali u doba naše posjete bili su desetljećima u jednom neljudskom sustavu pod vladavinom Rusije, a i ja sam davnih godina prof. Hudolinu rekla da sam Dalmatinka, ali ta moja izjava nije izazvala takve konotacije, kao Sevina.
Da, da prolaze vode i s njima ode i naša pamet i sve naše rodoljublje, a Boris Tadić uporno govori: radilo se o građanskom ratu i sve je više 'onih' i nas koji mu vjerujemo.
Ne znam zašto mi sve ovo pada na pamet. Prošlo je i Dunavom puno voda, ali Rumunjska u Europskoj uniji i možda se sad već smiju oni nama., a i Severina se diči da je Dalmatinka, a Rumunjska baš preko Đerdapa graniči sa Srbijom i eto tako mislim, kao i profesor Hudolin da se nismo trebali građanski svađati i posijati toliko mrtvih na svim stranama. Mogli smo svi skupa dati jedan drugome vrlo dobar.
Tako bi puno majki imalo i dalje djecu i ne bismo sad kuburili sa borcima, prvoborcima, invalidima itd iz građanskog rata. A bilo bi i u državnoj blagajni više novca za razbacivanje.
Ionako ćemo svi skupa ući u Europsku uniju. Mi možda i kasnije nego Srbija jer je ona bliže Rumunjskoj nego mi, a to je često vrlo dobar razlog. Kad me pitaju zašto tako mislim ja spomenem Transilvaniju i vampire. Netko je tu, mislim Modesti Blejz imala jako dobar post o vampirima pa pročitajte.
Njena priča o vampirima nema nikakve veze sa mojim razmišljanjima i sjećanjima osim što je početak u Transilvaniji koja je u Rumunjskoj.
E, stvarno ni glave ni repa.
Post je objavljen 19.10.2009. u 18:32 sati.