Marketing
"Potrebno mi je više ljubavi nego što zaslužujem"
Duhovnu obnovu je vodila časna sestra Bogoljuba Cifrek, uršulinka iz Varaždina. Po prvi put je naša obnova povjerena jednoj ženi - redovnici. Bio je to "cvijet u vazi", kako je ovu duhovnu obnovu nazvala gdja Mira Vrbanović.
S. Bogoljuba Cifrek, završila je studij na isusovačkom Filozofsko-teološkom Institutu. Djeluje kao katehistica i voditeljica duhovnih obnova. Izdala je nekoliko zbirki pjesama i duhovnih meditacija: "Na Božjem dlanu", "Od tud sem doma", "Obuci me u svjetlo", "Gdje si?".Te su knjige plod njezinih osobnih meditacija i razgovora s Gospodinom u školi sv. Anđele, utemeljiteljice uršulinskog reda, čiji je životopis također pretočila u lirske meditacije pod naslovom "Angelin sjaj".
Evo u kratkim crtama
o čemu je govorila s. Bogoljuba:
Što je čovjek? U čemu je njegova veličina i dostojanstvo?
"Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?! (Ps 8,5)
Što sam ja da na mene misliš i da me pohađaš?
Ni u jednom trenutku nisam ni ostavljena ni zaboravljena. Bog me prihvaća, potvrđuje i daje mi dostojanstvo.
Jesam li dostojna Njegove ljubavi?
Sve što od Boga dolazi, dolazi samo kao čisti dar i milost!
Dao je čovjeku nevjerojatno dostojanstvo! Kao što kaže sv. Pavao, postali smo baštinici Božji i subaštinici Kristovi!
I drugi su isto tako vrijedni u Božjim očima kao i ja.
Zato trebamo i mi ljubav davati svima, pa i onima koji je ne zaslužuju.
Toliko smo puta u povijesti mislili da smo bolji od drugih: crnci, indijanci, romi, narkomani, nerođena začeta djeca, prostitutke, pijanci...
Kako razmišljam o njima?
Zbog krivog razmišljanja događale su se mnoge nepravde.
Treba vidjeti čovjeka u pravom svjetlu i prepoznati u njemu lice Božje.
Svi smo stvoreni na sliku Božju.
"Gdje ti je brat...?" (Post 4,9) pita Bog Kaina.
Pita i nas: Gdje su ti indijanci, crnci, ta začeta djeca....? To je presudno pitanje koje nam Bog neprestano upućuje.
Kako prolazim kraj ljudi?
Poput Samaritanca ili poput onog svećenika i levite iz evanđelja: Oprosti, žurim se na misu, možda naiđe netko drugi pa ti pomogne...
Nepravde su svud oko nas. "Zar sam ja čuvar svoga brata?" Nek se svatko brine za sebe; ja sam sebe zbrinuo.... mnogi tako danas razmišljaju i postupaju.
A odgovor na Božje pitanje: Gdje ti je brat i što si učinio s mojim Sinom Isusom (sve što ste učinili ili niste učinili Meni, učinili ste ili niste učinili Meni...) bit će nam postavljeno i u onaj zadnji dan.
Bog me ljubi čitavog mog života.
Uvijek sam bila ljubljena! To moram povjerovati i onda ću tek početi živjeti punim životom,
kao što je i Marija živjela punim životom.
"I reče joj anđeo: Našla si milost kod Boga."
Na životnom putu mnoge smo milosti izgubili. Idimo k Mariji i zamolimo je da nam izmoli sve milosti koje smo mi izgubili, a Ona našla.
Ona je Djevica koja sluša....,
koja moli, zahvaljuje i slavi....,
koja upućuje molitve za druge (svadba u Kani)
i upućuje nas da Isusa molimo za sve što nam treba i da bez razmišljanja s povjerenjem učinimo sve što nam On kaže!
Marija ništa nije za sebe zadržala. Sve najbolje od sebe dala je Bogu!
Ona nas uči kako se živi s Bogom i kako mu se vjeruje bez ostatka.
Svoju molitvu u potpunosti je živjela"
Malo je važno da li dok molimo u crkvi sjedimo, stojimo ili klečimo...
kakva je bila naša molitva, vidjet će se tek kad izađemo iz crkve, u susretu s ljudima.
Molitva mora izvirati iz života a život iz molitve.
Kad nam se u životu dogodi potop, uzmimo krunicu i zajedno s Marijom čekajmo Božje rješenje.
Treba čekati Božji čas. (Strpljivost je majka svih kreposti.)
Poput Marije, nikada ne odustati od Isusa!
I još puno takvih duhovnih bisera darovala nam je s. Bogoljuba tog dana.
Središte i srce duhovne obnove bila je sv. Misa,
koju je predvodio vlč. Josip Frkin zajedno sa p. M. Filipovićem.
Na početku sv. Mise obratio nam se i duhovnik MVKO, pater Mihovil Filipović , napomenuvši da je znakovito što se duhovna obnova Molitvenih vijenaca obavlja baš u crkvi sv. Križa, jer je i cijeli pokret nastao kao vapaj iz boli i križa, koji je zadesio pojedinca i cijelu nam Domovinu.
Iz nadahnute propovijedi vlč. Frkina izdvojila bih ovaj puta samo njegovu poruku moliteljima:
Neka to bude vaš Božić svakog mjeseca!
Na poziv svećenika molili smo Očenaš držeći se za ruke
i tako i vidljivo izrazili zajedništvo djece Božje.
Kao i obično, duhovna obnova završila je klanjanjem pred Presvetim
u predivnoj kapelici Crkve Uzvišenja sv. Križa.
Klanjanje je predvodio nadahnuto, jednostavno i pobožno, a tko drugi, nego "majstor" za takve stvari, naš don Josip Stepan, salezijanac.
Zahvaljujemo svima koji su učestovali u organizaciji duhovne obnove, posebno Marijama i Martama iz mol. vijenca u Sigetu, koje su nam, kao i uvijek do sada, pripremile i tjelesnu okrijepu: kolače, piće, kavu itd.
Jedna od rijetkih slika koja mi je uspjela jer sam, nažalost, cijelo vrijeme imala problema sa aparatom i flashom.
Ipak sam nekako uspjela slikati našeg nezaobilaznog p. Đuru Filipovića, karmelićanina iz Remeta, koji je na obnovi sudjelovao kao ponizni slušatelj ali još više kao dragi ispovjednik. Hvala mu!
Marijo, Kraljice obitelji, moli za nas!
Post je objavljen 19.10.2009. u 14:44 sati.