I tako kao uvijek vjetar mi golica nos i navodi me na glasno kihanje. Kapa vjerno čeka u ruksaku,ali ja nekako lijena i troma. Ostavljam golu glavu na milost i nemilost listopadnom nevremenu.
Dok koračam Cvjetnim trgom nekako preumorna za gledanje u izloge odlučim u centru Zagreba isprobati ni više ni manje nego prave Crepes de Paris(prijevod je francuske palačinke).
Pazi ti to,dašak PARIZA u ovo jesenko popodne. Ko bi ga znao.
Jel onda parizer isto francuska delicija?
Vidim veselu raju kako zagrizaju palačinkasto tijesto i cure mi sline. U jaknu.
Stajem u red i nestrpljivo čekam svojih 5 minuta slave.
«Jednu s kokosom molim»
Jebote,palačinka s kokosom. Ko na Havajima.
Palačinkopekačica agresivnim i ozbiljnim pokretima uzima paljak i prolijeva smjesu po vreloj ploči. Cvrlj cvrlj kaže vrelo ulje. Ja gladna,ja gladna.
Hop hop,na jednu pa drugu stranu i gotovo. Uzima neku čudnu staklenu posudu i posipa mi činku čudnim posipom.
«Pardon,jel to kokos u prahu?»
«Da.»
???
«Erm. Samo tako,bez nekog preljeva. Samo s kokosom u prahu?Nije li to malo...suho?»
«Preljev od čokolade se dodatno plaća»
Aj dobro,saberem ja još 3 kune za preljev.
I uštrca ga ona. Priličnu količinu. Koja je poslije procurila i po mojoj tek opranoj jakni.
I tako sam napokon dobila svoju poslasticu.
S kokosom. I preljevom.
Lakša za 15 kuna sam nastavila prema tramvaju.
I dok sam žvakala zadnji komad svoje pretenciozne palačinke sam shvatila da je puno bolja opcija umočit malo kruha u marmeladu.
Post je objavljen 19.10.2009. u 14:25 sati.