Marketing
istrgnuti citati (a sve u sjenci metodološke ispravnosti i bilo koje druge ispravnosti)
Morima sam daleko od ozbiljnije pozvanosti da stručno odredim književno djelo dobrim ili lošim.
Ali imam tekicu što miruje kraj uzglavlja.
Količina istrgnutih citata određuje moje zadovoljstvo pročitanim.
...Petnaest godina kružili smo jedno oko drugog, uvijek istim stazama kao par umornih elektrona istog naboja, nezrelih da se stvarno spoje, jednako tako nezrelih da se razdvoje. Razgovarali smo danima i tjednima, mjesecima i godinama, a svejedno smo šutjeli o onome što je progorilo najdublje rupe u nama.
... Neke doživljaje treba ostaviti na miru, krhki su poput paukove mreže i ne toleriraju ni misli, ni riječi. Čovjek se mora zadovoljiti time da ih tu i tamo pusti da tek zasvjetlucaju na rubu svijesti.
... Naime, prava dobrota ne govori. Mnogo radi, ali ne govori ni riječi.
... Samo oni koji imaju nešto za sakriti moraju imati sve čisto oko sebe.
... O sjenama se nije govorilo. A osim toga, brzo će i nestati. Neće ih biti kad dođe budućnost.
... Tamo će se igrati priborom za jelo dok bude pričao, a da ništa u stvari neće reći. On nikad ništa ne kaže. Ispunjava prazninu među njima riječima, ali ništa ne kaže. Ništa što je stvarno važno. Ništa što je stvarno istinito. A ni ona ništa ne kaže, barem ništa što bi bilo stvarno važno i stvarno istinito. Jer ne zna kako bi on reagirao. Baš kao što ni on ne zna kako bi ona reagirala. Tješe jedno drugo. Ali ne vjeruju jedno drugom. Ni na trenutak.
... Meso je samo sebi kazna. Ali liječnik je oslobođen, čist i neokaljan lebdi nad nesavršenošću drugih, tako visoko da trulenje nikad ne dođe do njega.
... I da nije i dalje zapanjen, ne bi sjedio ovako kako sada sjedi, još uvijek držeći moju ruku u svojoj. Jaje u svom gnijezdu. Biser u svojoj školjci. Moja ruka u njegovoj. Tamo će uvijek biti.
A opet, dogodi se taj jedan jedini citat koji mi ne da da zaboravim koliko sam uživala dok sam čitala
(zvučim kao Milka Babović, ali neka!)
U Islamu ne postoji istočni grijeh. Svaka duša dolazi na svijet sjajna i čista, bez tereta krivnje. Postoji i pad prvih ljudi, ali je oprošten. Adam i Hava s neba su poslani u zemaljski raj ili dženet da budu njihovi čuvari, pa ih je upravo tamo Sotona naveo na kušnju da okuse zabranjeno voće s drveta znanja, ali se u Kuranu oboje pokazuju kao podjednako krivi, a kad su se pokajali zbog prijestupa, Bog im je oboma oprostio i poslao ih u svijet kao jednake i to da bi obrađivali zemlju.
Na njihovoj djeci nije bilo ljage zbog roditeljske pogreške, nitko nije umro da bi nam spasio duše. Prošlost je prošlost. Svašta nam se događa, patimo zbog toga, a onda nastavljamo dalje prema svjetlosti.
Krivnja i stid djeluju korozivno, uništavaju nam život.
Siguran sam da je moguće sve započeti ispočetka, pronaći sreću. znam da je to tako.
Post je objavljen 19.10.2009. u 14:09 sati.