POLJUBAC ZA ZBOGOM
Prošaptano je bilo: “Bojim se draga!”
u šetnji, samo jednom i jedva čujno,
a već je trkom sustigla nas jesen
u trulež pretvarajući lišće rujno.
Ni stisak ni dar ne pružajuć’ mi više
na prsima prekrižene miruju ti ruke,
blijede i hladne kazuju mi da su
umorne od veslanja do posljednje luke.
Oči tvoje šute i mrzli obraz nijemo
za zbogom na zadnji poljubac se nudi,
teško se nebo nad mojom glavom cijedi,
a iz sna duboka avet samoće se budi.
Post je objavljen 19.10.2009. u 02:19 sati.