Marketing
RECENZIJA: ALEXANDRA BURKE
Jeste možda gledali nastup Alexandre Burke na X Factoru prije nekih tjedan dana? Nastupila je tamo kao posebna gošća i, naravno, pobjednica prošlogodišnje sezone iste emisije. Sve bi se zapravo moglo sažeti u jednom WOW. Izgledala je izvanredno, zvučala je izvanredno, njena pojava na sceni jednostavno ostavlja bez daha. No mogao bih isto tako naći još nekoliko njenih nastupa tijekom showa koje bih mogao jednako tako okarakterizirati. I Wanna Dance With Somebody i Toxic samo su neki od njenih odličnih nastupa, a sve je okrunila maestralnom izvedbom Cohenove pjesme Hallelujah. S obzirom na ogroman uspjeh Leone Lewis i 10 puta veći talent Alexandre Burke (osim što bolje pjeva i izgleda bolje, što zasigurno ne odmaže), bilo je nekako prirodno očekivati puno od ove djevojke. Naravno, razočarao sam se.
Overcome je dakle njen debitantski album koji će se u prodaji pojaviti sutra, a osim velikih imena koja su radila na njemu donosi i jedan veliki cušpajz. Tu su Stargate i RedOne, trenutno jedni od vodećih producenata, tu je Flo Rida, tu je i Ne-Yo. Svi bi oni kao trebali osigurati planetarni uspjeh mladoj Britanki. 2 hita će se valjda probrati (Bad Boys već je osvojio vrh britanske liste singlova), a toliko je zapravo i Lewisovoj trebalo za uspjeh. No obje su ponudile vrlo slabašne albume s obzirom na novčane cifre koje su im bile na raspolaganju.
Osnovni problem je u....hm...pa da se izrazim najjednostavnije što mogu...u tome što su pjesme bezveznjikave. Većina njih. Nađe se pokoji dobar trenutak (dobra Good Night Good Morning, puno bolja u strofama- odlična prva strofa- nego u pripjevu i s lošim odabirom pjevača za duet; All Night Long je simpatična -osim iritantnog repetativnog dijela nakon pripjeva; odlične strofe na Dumb i katastrofalno loše i potpuno nepotrebno ubrzavanje na pripjevu, meni jedna od najdražih - Gotta Go- za koju mi je nevjerojatno da ljudi pišu da je filler na albumu i uz nju - Nothing But The Girl), no ostatak je bljedunjav i nezanimljiv. The Silence i Overcome recikliraju nekoliko drugih hitova, Bury Me kao da je zalutala na ovaj album s nekog Rachel Stevens ili Aleshe Dixon, a obje su vrlo lako mogle snimiti i Broken Heels. A ništa bolje nisu ni slabašne You Broke My Heart ili They Don't Know.
Uglavnom, naći ćete tu i dance i pop i r&b i rap, svašta po malo. Jednu stilsku neujednačenost, ako ćemo preciznije. Najveća vrlina albuma je Alexandrin glas. Sviđao mi se oduvijek, no ovdje je pokazala svu raskoš kao i da je spremna na sve i da može sve. Nadajmo se stoga nekom boljem materijalu koji će ju prezentirati kao što to zaslužuje.
OCJENA: 3
Post je objavljen 19.10.2009. u 00:03 sati.