Marketing
"Čitajući današnje pismo don Borisa Dabe, misionara u Zambiji, koje je uputio kao zahvalu biskupima zbog podupiranja projekta izgradnje crkve u Lusu (Zambija), a koji su se (među ostalima) ovih dana sastali u Banja Luci na 19. po redu ljetnom susretu hrvatskih misionara, sjetih se ne tako davne naše povijesti kada su šleperi pomoći stizali sa gotovo svih strana svijeta. Jesmo li zaboravili te godine? – pitam se, pokušavajući se sjetiti onih ratnih godina kada su glad, rat, krv i smrt bile riječi koje su se svakodnevno spominjale.
Promatram i sliku don Borisa okruženog malim Zambijcima (koju je stavio uz pismo) i pokušavam se uživiti u atmosferu u kojoj živi ovo malo stado. Ponesen u duhu slike sustižu jedna drugu. Dok čitam don Borisove riječi iz pisma: «U duhu sam s Vama te me Vaša prisutnost jača i ohrabruje.», na pamet mi dolazi jedna anegdota iz misionarskog života među afrikancima koja kaže kako se jedan mladi vodič svake večeri, pri zalazu dana, okretao ka suncu i neko vrijeme stajao gotovo nepomično i tiho pjevušio neku pjesmicu. Misionar koji je bio uz njega se čudio tom ustrajnom ponašanju svaku večer, pa ga odluči upitati za taj čudni obred: što on znači. «O, to je vrlo jednostavna stvar. Vidite , oče, ja i moja žena zajedno smo složili ovu pjesmicu. Dogovorili smo se da ćemo , svaki put kada smo udaljeni, okrenuti se na zalasku dana prema suncu i misliti jedno na drugo, pjevušeći ovu pjesmicu. Sunce nam pomaže jer je ono jedino u što možemo gledati oboje u isto vrijeme. Dok sunčeve zrake miluju naša lica, mi se tako osjećamo blizu jedno drugog, bez obzira na stvarnu udaljenost» - reče mladi vodič.Zrake svijetla Božjeg su one koje daju snagu i ovom našem hrabrom Borisu misionaru da se okreće k Izvoru i osjeća se jedno s nama u domovini. Što je moglo, nego sama i čista ljubav, biti poticaj ovom našem bratu da se odvaži i krene k najmanjima, najsiromašnijima i najudaljenijima!? Krenuvši u misiju ... "(pročitaj nastavak ovdje)
Ovo je dio kolumne koju sam objavio na KNI-u prije dvije godine nakon 19. ljetnog susreta hrvatskih misionara i misionarki održanog u Banja Luci. Nakon te dvije godine, točnije u Lipnju o.g. KTA je objavila jedan sadržajan tekst u kome se dosta detaljno opisuje ova naša misija u Zambiju, ali i neki konkretni potezi koje je naša Crkva poduzela pomažući ju. Fascinira što je sve don Boris uz pomoć Božju uspio napraviti u Lusu-u zadnjih šest godina od njenog osnutka, te način na koji je nastala ova misija.
Don Boris Daba je u međuvremenu dobio odobrenje za formiranjem još jedne misije u Njoko Malomo (teće po redu u svojih 26 godina misionarenja).
Njegov biskup Mpezele je prije nekoliko godina i osobno u znak zahvalnosti posjetio rodnu biskupiju i rodno mjesto našeg misionara Novalju na Pagu. A Kardinal Vinko Puljić je u Lipnju o.g. osobno posjetio don Borisa i posvetio novoizgrađenu crkvu čiju gradnju je prošle godine naša Crkva iz BiH potpomogla s 53.000 US dolara.
O posjetu Zambiji i Misijama Lusu i Njoko Malomo možete pročitati više ... OVDJE ...
A ima i još jedna zanimljivost:
Misija Lusu ima i svoju web stranicu koju možete posjetiti ... OVDJE ... www.lusumission.org
Post je objavljen 18.10.2009. u 15:19 sati.