Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prije-braka

Marketing

As Time Goes By


Zadnja 2 tjedna su bila grozna, nadasve grozna. Osim nekih drugih stvari bila sam bolesna i to jače, svakim danom sam izgledala i osjećala se sve gore.
U biti sam se uplašila jer moje standardne tablete ovaj puta nisu djelovala kako sam naviknula, u biti stanje se pogoršavalo što me počelo deprimirati.
Po cijele dane sam piljila u tv na kojem naravno nije bilo ništa, sposobnosti koncentracije vinske mušice, pod dekom govoreći kako je hladno.
Oči su mi počele poprimati neke neviđene oblike, natečene i iz dana u dan sve manje, tako da sam izbjegavala ogledalo svaki puta kada bih išla u kupatilo.
Spavanje je posebna kategorija... ne mogu normalno spavati. Možda jer cijeli dan provedem na kauču i nemam se od čega umoriti ili je zbog obrnutog Pavlovljevog refleksa. Znam da bih trebala učiti, a obzirom na zdravlje nisam u stanju, ali to mom uvjetovanom mozgu očito ne znači ništa. Realno objašnjavanje situacije isto ne pomaže.
Biti će da sam sama sebe tako uvjetovala da neučenje izaziva u meni tjeskobu, grižnju savjesti i sveopću neugodu... sada sam toga postala svjesna. I tako legnem u krevet i ne mogu zaspati, vrtim se i okrećem ko janje na ražnju, probavam tehnike disanja za rješavanje stresa... hmmm, uspijeva, ali ne potpuno. Niti jedan položaj nije dovoljno udoban da bi u njemu ostala dulje od par minuta i onda sve ispočetka. A mozak rado 100 na sat i ne mogu si pomoći mada točno znam što stoji iza toga.
Inače uspijem riješiti ono što me muči tako da otkrijem uzrok i sve se posloži... u ovom slučaju ne ide.
S druge strane koliko god da je sada mučno drago mi je zbog tog refleksa jer on mi ne dopušta da ni na tren ne smetnem s uma zadani cilj i opustim se...
Mislim da sam jako blizu da ozdravim i prava stvar koja mi je na pameti je naravno da ću nastaviti učiti, a tek onda davno dogovoreni odlazak u kino ili neka kava. Pa sada ako netko misli da sam sebe ne može istrenirati u krivu je.

Razlog ove bolešćure je ni manje ni više Amoldovar, jadan čovjek ni ne zna što mi je napravio. Jedan od zadnjih ultratoplih dana je bio dan za kino, naravno navečer, a ja se očito nisam bila obukla u skladu s temperaturom jer sam se smrzla i premrzla do kosti, imala sam bose noge, što u hladnom kinu nikako nije bilo preporučljivo. Ipak nije mi žao što sam išla jer sam gledala jedan od najsmješnijih filmova ikada ˝Što sam napravila da sam ovo zaslužila?˝ Toplo preporučujem svima sa pomaknutim smislom za humor uz obavezno društvo jer to je film kojeg se mora komentirati i za kojega ćete se spontano okrenuti nebrojeno puta da u nevjerici pogledate osobu s kojom gledate.
Kada se vratim u normalu čeka me ˝Slomljeni zagrljaj˝, isto njegov, naravno ne u istom stilu jer ono je neponovljivo.
Danas čekam da dobijem Poirota pa ću popodne provesti zadubljena u njegove brčiće uz čajnik zelenog čaja. (Kupila sam ga u rinfuzi i ima potpuno drugačiji okus od ovog u vrećici.) Uz nedjeljni doručak najbolje paše engleski krimić, a za nedjeljno popodne belgijski detektiv.


Post je objavljen 18.10.2009. u 14:01 sati.