Sretan je tko može u zamahu krila
Uznijeti se prema poljima vedrine....
Ovo nisam ja. Ovo je moja opsesivna misao. Ja je prepoznajem i prihvaćam. Prepuštam joj se. Tu je, opsjeda me, a ja se ne trudim se otkloniti je. Nije u ovlasti mog djelovanja i zato predajem borbu. Samo se smješim i lebdim. Ostavljam je tu gdje jest.
I sebe skupa s njom.
To nisam ja. Ja imam opsesiju. Ne reagiram na nju.
...i nalik na ševu samo za to mari
Da svakoga jutra čistog zraka kuša...
Svjesna sam. Ovdje i sada. Miris započetkog ručka, zvuci jedne od onih Njegovih balada pomiješani sa taktovima moje...
...dam da da dam, da da da da dam dam...
Toplina sobe, oaza izrasla sred vrtloga prerane zime..
Mjerim duljinu udisaja. Tisuću jedan, tisuću dva, tisuću tri...
Ja sam neovisan promatrač svojih misli.
Pet..četiri..tri..dva..jedan..
Odjeljujem se od njih.
Ovdje i sada.
Dižem se sa stolice. Korak, drugi, treći.
Okrećem regulator temperature na štednjaku...
Moji prsti ponovno lagano lagano dotiću tipkovnicu...
Moram pripremiti sastanak u četvrtak.
E, Suzana, ti i tvoja opsesija za organiziranošću.
Opsesija? Hm..
Ne da mi se.
A što ćemo sutra jesti? Bit ću preumorna da kuham kad se vratim s posla.
Potrošen četvrtak.
Asocijalna sam.
Ili ne znam mlatiti praznu slamu. Moda, ljepota i Simona kako ono vs. Dostojevski.
Ma otkud sad Dostojevski?
Nervoza.
Hranim nikotinske receptore (moj liječnik ili ljekarnik može mi pomoći u prestanku pušenja)...
Ma da.
Koga ono imam u pola deset? U ponedjeljak ili utorak?
Koja je vaša osobna motivacija za volontiranjem u našoj ustanovi?
Možda će padati kiša.
Ne volim kišu.
Ne volim zimu. A kad je bila jesen?
Zašto ljeto uvijek najbrže prođe?
Talasi i miris mora...
Ugodan miris. Nestvaran. Zabranjen. Nije pomiješan sa soli.
Jesam li stavila sol?
Dižem se.
Ups, nisam izvadila chilli papričicu.
On ne voli ljuto.
Ne mogu je naći.
Nije važno.
Ponovno se vraćam. Bole me oči od ekrana. Calibri, 11.
Nek ostane.
Prsti mi nesvjesno polete (vaš liječnik ili ljekarnik...)
Više volim kad dobijem onu smiješnu poruku o pokretljivosti spermija. Ili o polaganoj i dugoj smrti.
Ove pozitivne poruke su efektnije.
Baudelaire. Što je njega ubilo?
Da mogu birati, od čega bih umrla?
Ne mogu.
Mogu birati samo od čega ću živjeti.
Gdje ću puniti gorivo, kakvo ću uliti, pa dokle ide.
Samo da ne kašljuca previše.
Supervizija.
Ne bih bila u koži onog lika.
Pogrešno skretanje.
Ovdje i sada...
Pogled kroz prozor. Postate su mi bliske te zgrade. Možda bi ih iskreno zavoljela da znam da ću sutra otići. Ima dosta zelenila. Promakla mi je paučina ispod dovratka.
Tišina. Jedina prednost zime jeste što nema više onih vriskanja pod prozorom. Potrebe da komentiram tuđe odgojne postupke.
Kakvi će biti moji?
Krivi zanos....
Ovdje i sada...
Sad će već godinu dana taj malac...
Voljela bih ga gledati kako raste.
Danas ću stvarno nazvati njegovu mamu. Nema onog ma drugi vikend. Dugo je nisam čula.
Napune mi oči suzama ta sretna djetinjstva...
Lijepo je znati...
Spasiti bi se moglo i ono tamo...
Zaliječiti...
Supervizija.
Poštovat ćemo vaše granice.
Ne, ne morate...
Nemate pojma. Ili ja to imam neki čudan način da izreknem što zapravo želim?
A da. Nije to terapija.
Ajde dobro.
Manuela. Gdje je sad ona?
Ima ovo smisla. Svako raskršće ima smisla.
Kršenje profesionalne tajne?
Ma hajde, tko zna tko je Manuela? Jedno lijepo ime.
I tko sam ja.
Ponedjeljak. Koga imam u ponedjeljak?
Moram li baš ustati u šest i petnaest? Što ću obući sutra? Hoće li biti hladno?
Kad će opet ljeto?
Ovdje i sada...
Ovdje i sada...
Nedjelja.
Neće mi uspjeti ovaj ručak...
...
Uzdah...
Tisuću jedan...tisuću dva...tisuću tri...
Ja sam nesvjesni promatrač svojih misli...
Izdah...
Pet..četiri...tri...dva...jedan...
Ja znam što je to. Opsesivna misao, nesavladiv nagon. Lažna poruka iz mozga, okidanje impulsa.
Ništa opasno.
(Sviđa mi se ova balada...)
...tko nad svime lebdi i bez muke sluša
Razgovore cvijeća i svih nijemih stvari!
Post je objavljen 18.10.2009. u 13:06 sati.