Civilizacija ili njen kraj
Civilizacijska epoha dozivjela je i svoj formalni povijesni rodjendan ugradnjom u Konstituciju US Amerike pravo nacije na revolucionarni preobrazaj, kad god drustveni uvjeti zemlje to budu zahtijevali.
Nagli industrijski razvoj doseze svoj vrhunac krajem devetnajstog i pocetkom dvadesetog stoljeca na vec pripremljenom tlu prve kolosalne socijalne revolucije, znanstvenog socijalizma dvojakog znacaja : smjene kapitalistickog sustava zajedno sa epohalno milenijsko klasnim drustvenim ustrojem.
Povijesnim hirom se ujedno radja i nova drustvena krpelj koja ce se uspjesno nametnuti na mlado revolucijonarno tkivo Prve Internacijonale, isisavanjem njenog zivotnog soka, i ubrzo prerasti u najveceg mostruma koji ce nadvladati cijelo dvadeseto stoljece reformatorstvom Druge Internacionale, kao motornom snagom Prvo Svjeskog imperijalistickog rata, transformirajuci zatim u Trecu Internacionalu socijalistickih gnusoba staljinizma, fasizma i hitlerovog nacional socijalizma .
Umjesto proljetne socijalne revolucije nastaje tako duga zima dvadesetog stoljeca, najveci pokolj covjecanstva Prvog i Drugog svjetskog rata, tektonske ekonomske krize sto direktno proisticu iz zakazanih revolucionarnih promjena .
Tim drustvenim abortusom radja se suvremeno nosence Liberalne demokracije sa svim debilnim svojstvima sto vode covjecanstvo prema njegovom opcem retrogresu u smjeru nekog civilizacijsko nacional-klero-fasistoidnog feuda.
Ali, zar poistovjecenje staljinizma sa hitlerizmom?
O ne! Razlika je ogromna.
Dok je Hitler poveo na stratiste sest milijuna Zidova, Staljin je to isto cinio nad sesteset milijuna vlastitog stanovnistva.
Privremeni zastoji socijalne evolucije, ili pak otkazano gostoprimstvo covjekovoj Vrsti na ovoj lijepoj planeti svemira?
Generacije dvadesetprvog stoljeca mogu jos uvijek preuzeti odlucujucu rijec.
Post je objavljen 18.10.2009. u 11:10 sati.