U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Iv 1, 1-5
Riječima sa početka Ivanova evanđelja započinjem svoj blog te uz Božju pomoć nadam se da će moji tekstovi doći do mnogih te da će mo se čitati ;)
Na blogu mislim pisati o raznim temama, i nadam se da ću i naučiti dosta od komentatora koji bi se javili i ostavili svoj trag.
Morao sam započeti sa riječima iz Svetog Pisma, Božje objave jer sve je od Boga i sa Bogom je sve moguće. A Bog je LjUBAV. A suprotnost Ljubavi je Zlo i sve ono što nam se događa loše je zbog našega odbijanja Ljubavi, zbog naše urođene želje za nečim većim, što možemo nazvati pohlepom, ohološću, a uzrok je svega u istočnom grijehu sa kojim se svi rađamo. To je zamka Zloga koji još iz raja zemaljskoga je istjerao čovjeka svojim zavođenjem, čovjeka koji jedući sa stabla spoznaje dobra i zla zaveden Sotonin riječima postat će te kao bogovi ako jedete izabie zlo. To je posljedica našega izbora i naših izbora koje svakodnevno vršimo. Mi stalno biramo i izabiremo jer smo slobodna bića, a to je najveći dar Boga koji nas na ništa ne prisiljava pa ni na to da Njega volimo i da smo Njegovi. Ali On nam stalno daje novu i novu mogućnost zato se utjelovio u Isusu Kristu koji je za nas trpio bio mučen i umro sramotnom smrću kojom je blagoslovio sve mučenike koji umiru za Boga za Ljubav za Istinu, što sve mogu biti sinonimi za Boga. To je sve radi nas i u svijetu postoje problemi kad ljudi pokušavaju shvatiti Boga, pokušavaju ga shvatiti ljudskim shvaćanjima i opisima, pa im je to zaista ludo, ludo je da Bog stvori kamen koji ne može podignuti ( Isus nije mogao nositi križ već je to morao Šimun, slučajni prolaznik). Ali Bog svime time dokazuje nama ljudima da je On iznad svega i svakoga našega shvaćanja filozofije i znanosti jer sve je to samo stvoreno kao što smo i mi ali zbog toga da bi mi mogli shvatiti neke stvari. Isus svojim Uskrsnućem pobjeđuje svoju smrt i obećava nam život vječni a mnogi i danas ne slušaju Krista već mnoge zavodnike. Bog je apsolut, Njemu ništa ne treba, On je sve stvorio, ali njega shvatiti je jako teško lakše je kao što kaže anđeo Gospodnji u snu Svetom Augustinu preliti cjelokupno more u malu rupu od žala na plaži, nego shvatiti Boga. Mi to možemo djelomično al potpuno će mo spoznati u vječnosti, mi poznamo ovaj život al opet je npr nekima teško zamisliti da Zemlja nije ravna ploča, teško je zamisliti zašto oni na drugoj starni Zemlje ne padnu na glavu, ali razumijevanjem i logikom kojom nam je Bog podario istražujemo svijet koji poznajemo pa otkrivamo, ali opet teško nam je zamisliti još neke dimenzije osim ovih koje poznamo ( tri dimenzije prostora i vrijeme) a mnoge teorije se zasnivaju na tome. Npr tkz teorija struna predviđa 10 do 11 dimenzija.
U zadnje vrijeme se puno radi na pronalaženju tkz teorije svega koja bi puno toga objasnila, preporučam svima da pročitaju knjigu od Hawkinga baš sa tim naslovom.
Al mi se sad ovdje vratimo na početak, početak vremena, jer bez vremena i termin početak ne postoji, a vrijeme je samo jedna dimenzija koju je Bog stvorio. Dakle kad govorimo da je Bog apsolut to znači da je on baš apsolutno sve stvorio od vremena pa nadalje svega. On je od ništa stvorio sve. Zato je mnogima teško shvatiti Boga jer mnogi su umišljeni pa i oholi što smo rekli posljedica čega je pa zbog toga Boga pokušavaju staviti u neke okvire ne shvaćajući riječ apsolut Zamislite svijet bez vremena
Bogu je moguće sve, ali nama je to teško.....
Mislim da je za početak ovo dovoljno, samo će mo toga Boga pokušati opisati na najljepši način koji imamo, Bog koji je LJubav, ima hvalospjevu Ljubavi.
Kad bih sve jezike ljudske govorio,
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje,
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao
- ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ljubav nikad ne prestaje.
Sada spoznajem djelomično,
a sada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju vjera, nada i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
Post je objavljen 17.10.2009. u 23:38 sati.