U listopadu 1954. godine, nakon osam mjeseci provedenih u zatvoru zbog teškog zločina, on se otvara daru vjere i susreće Isusa. Njegov se život stubokom mijenja. Evo njegove priče: »Večer, moja ćelija... Unatoč svim katastrofama koje su se proteklih mjeseci obrušile na mene, ostao sam uvjereni ateist... Te sam večeri ležao budan u krevetu i prvi sam put u životu patio neobičnom žestinom zbog nekih obiteljskih događanja koja su mi dojavljena (sve se raspadalo!). Tada mi se iz grudi prolomio vapaj za pomoć: 'Mon Dieu! Mon Dieu!' I odmah, poput silnog vjetra koji zapuše a da ne znaš odakle dolazi, Gospodinov me Duh uhvatio za vrat.« U pismu prijatelju, ocu Thomasu, pojašnjava: »Povjerovao sam i više nisam shvaćao kako prije nisam vjerovao. Pohodila me Milost i obuzela me velika radost i povrh svega veliki mir. U trenutku sve je postalo jasno. Bijaše to najsnažnija osjećajna radost...«
Jacques Fesch prihvaća »radosnu vijest« i prikovan uz tu sigurnost Boga-koji-je-Ljubav postaje tako jak da se može suočiti i sa strašnom kušnjom smrtne presude. Nekoliko sati prije nego će prignuti glavu na giljotinu zapisuje: »Još tek nekoliko sati borbe prije nego upoznam Onoga koji je Ljubav! On je za mene toliko trpio... Iščekujem Ljubav, iščekujem da se napojim na potocima radosti i zapjevam vječne pohvale slavi Uskrsnuloga... Bog je Ljubav! Ne boj se, brate moj! Nosim gore tvoje ime utisnuto u svoje srce... Doviđenja u Bogu. Napuštam te, brate moj. Grlim te u Kristu Isusu i Mariji.«
Angelo Comastri, "Bog je ljubav"
Post je objavljen 17.10.2009. u 19:00 sati.