Marketing
* Čuješ li noću kad se svjetla ugase, ovu bol, srce kao da ne diše...
Jučer. 16.10.
Svi već znate kai je to. O da. Toše.
Bila sam cieli dan nekako zbedirana.
Sječam se 16.10. Prije dvije godine. Ko da je jučer bilo.
Bili smo ujutro u školi. Nitko ništa nije znao.
Saznala sam kad sam išla prema doma. Na stanici.
Prišla mi je frendica i rekla: 'E Toše ti je poginuo.'
Smijala se. Nisam joj vjerovala. Sere! mislila sam si.
Došla sam doma, pogledala na teletekst. Čitala sam taj tekst, a suze
su same išle. Počela sam nazivat sve prijateljice.
Lucija i ja smo skupa plakale na telefonu. Komp mi je baš taj dan bio u kurcu.
Nisam mogla slušat njegove pjesme. Ubijala sam se u sobi ležući na
krevetu i gledajući u jednu točku sa suznim očima.
Ela čim je saznala, nazvala me. Njen poziv me nekako dirnuo.
Pjevala mi je: Don't ever cry, don't ever cry, never say goodbye, never say goodbye.
Peppa je uviek bila uz mene. Toše nas je nekako spojio. Inače se nismo družile. Kad je Toše poginuo počele smo pričat o njemu, plakat zajedno. Postale smo najbolje prijateljice. Zahvaljujem Toši na tom.
Takvu prijateljicu stvarno trebaš nać. ♥
Poljepila sam njegove postere na zid. Sad ih ima 30.
Zid mi se ne mjenja već dvije godine. Neću ga NIKAD zaboravit.
Idem polako.
Volim vas. *
Volim te ljepoto. ♥ *
Post je objavljen 17.10.2009. u 11:21 sati.