Ovo je prvi most nizvodno od Zagreba - kojih petnaestak kilometara prije Siska. Uzak i jednotračan, sa semaforima koji reguliraju promet - i nikad ga nisam prešao! U više navrata sam prošao uz njega po suprotnoj obali, ovo mi je prvi put da sam na drugoj obali, i nisam prešao njime. Volim imati tako neke stvari kojima dođem nadohvat, prilazim ih i upoznajem, vraćam im se - a ne osvajam ih. Kad bih prešao njime, on bi postao samo još jedan most, a ovako je "most kojim nisam išao", jedinstven među mostovima koje poznajem. Zar nije zgodno učiniti život malo tajanstvenijim od "dođoh-vidjeh-pobjedih"?
Post je objavljen 16.10.2009. u 13:20 sati.