Bez želje za brzinom, skićem se malim, tek djelomično osuvremenjenim selima, nastojeći ostati što je bliže moguće uz obalu Save. Ovo i nije pravo predgrađe - tek neke kuće imaju suvremeni izgled i očigledno je da njihovi stanari žive urbano, no ima ih i dosta koje su baš seoske; sa štalama i gomilama gnoja, traktorima i trapovima za kukuruz. Znam, mnogi će misliti da sam opaljen (no; mnogi to već ionako misle...), no miris kravlje štale mi vraća osmijeh na lice. Kao malog, povremeno su me starci vodili na selo, rodbini. Štale s kravama i volovima, njihova mirnoća i veličina, iskonska prirodnost - učinili su da mi taj miris ne smrdi. A tek sjenici na štalama; tajnovitost potkrovlja, toplina i opojni miris sijena - dok se blago dolje lagano miče, krave glasno žvaču svježe košenu travu a telići i junci se slobodni igraju. Svi su se uvijek zgražali kako mogu piti tek pomuženo, još toplo od krave, neprokuhano mlijeko... miris i slast.
Post je objavljen 16.10.2009. u 11:31 sati.