A sad malo da prebacim u veću bzinu, jer slušati čovjeka koji priča tako tužnu priču, nije jednostavno, nije jednostavno jer postaje opsjednuti jednom nepoznanicom i mišlju, dali ima pomoći, dali je stvarno čovjek rodjen da bude idiot, kao što je moj prijatelj idiot. Nastavak ide ovako:
Od te famozne 2005. godine, od trenutaka sreće i zadovoljstva upoznavajući nove, nove divne ljude, pa do gubitka svega što je lijepo, ja se okrećem na drugu stranu. U potpunosti se izoliram od svega što me je vezalo za prošlost, izoliram se od onoga što mi je najdraže - moja ljepota i snovi - i krećem sam, krećem sam u jednu avanturu, avantura koja se zove organizirai život tako da me više nitko ne povredi, da mi nitko više nikada ne nanese bol. Dali ću uspjeti u tome.
Tu je za današnji dan dosta bilo priče, sutra će nastaviti svoj monolog, monolog u kome objašnjava meni i svima koji ga znaju gdje je i kako pogrešio u životu.
Post je objavljen 16.10.2009. u 23:16 sati.