Marketing
PROŠLI VIKEND...
dragi moji čitatelji-prijatelji,
bijah malo na Bodensee-u kod mojih najdražih, jer mi se moj Tizian bio ozbiljno razbolio, proveo čak tjedan dana u bolnici, te sam jednostavno MORALA da ga vidim, da ga zagrlim, da vidim vlastitim očima da mi je opet dobro, živo i zdravo, kano se to kaže...
IRE je regionalni vlak s kojim putujete prilično udobno (ukoliko nađete mjesto, što lijepim danima i nije baš uvijek lako...)
Radujući se skorašnjem susretu sa svojim najdražima proputovala sam ovaj lijep pejsaž imenom "Schwarzwald", snimajući ujednom onu krasnu jesensku ljepotu prirode...
Oduvijek me je fascinirala ta jutarnja magla koja se budi u brdovitim šumama...
Ako se ne varam, ova je tvrđava "Schloss Eberstein" kod Gernsbacha na rijeci "Murg" - tvrđava je osnovana u sredini 13. stoljeća, a samo mjesto Gernsbach poznat je po svojoj banji i po dobom zraku...
I polako se nebo razvedrio, obećajući još jedan lijep i sunčan dan u nizu...
I kako mi je rečeno, ova se tvrđava zove "Burg Hohentwiel", ima joj skoro 1100 godina, i nalazi se na nekadašnjem vulkanu u blizini grada "Singen"...
Trenutak neopisive sreće i radosti - i samo mi nemojte ni postaviti pitanje kome je bilo ljepše, malom što sam ga došla posjetiti, ili meni što sam ga ponovo zagrlila, što sam vidjela da mi je dobro, to moje malo, moje voljeno sunce, da se zbilja dobro oporavio...
Naravno, morao je i da izproba novi zmaj, ali ga je vjetar ostavio na cjedilu... te mu je tata odmah trebao obećati da će ga s njime izprobati čim stiže pravi vjetar...
Išli smo i kod druge bake, koja živi malo dalje u prekrasnom gradu na Bodensee-u. Te nisam mogla odoljeti da "uhvatim" ovaj zanimljivi prizor jesenskih boja... (ovu ću sliku i poslati na blogerski foto-natjecaj jer mi je baš nekako posebna... )
Dok bi se ostali lijepo družili u kući, Tizian i ja smo izašli vani da igramo nogomet...
Onda je Tizian meni pokazao mjesto biljka prekrasnih boja jeseni, i otkidao jednu granu da je nosi svojoj mami...
Zatim mi je htio brati jabuku, ali su bile previsoko na granama, te sam mu morala malo pomoći,
kako bih dobila svoju jabuku, a dok sam je pojela Tizian me je snimao, i po mome dobro je to učinio, zar ne...?
Brzo nam je prošlo vrijeme, previše brzo, a i lijepo nam je bilo, tako lijepo da smo se Tizian i ja dogovorili da ću ga slijedeći mjesec opet malo posjetiti - radujem se već slijedećem mjesecu, slijedećem našem susretu!
Lijepo je biti mama, još ljepše, kako mi se čini, jeste biti baka, ali najljepše (mi) je ipak biti Tizianova Nana, vjerujte mi!!! :)
Želim Vam svima prijatan vikend pun jesenje ljepote i radosti... uz srdačne pozdrave, do skora, Vaša M.H.Švabica.
Post je objavljen 16.10.2009. u 23:07 sati.