Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sretnosrcevuka

Marketing

Kišni dani na Tvom licu

Kišni dani na tvom licu
Svijetlo iluzije u tvojim očima
Iza očnih duplji
Nevidljivi ivzori snova
Slike putuju iz tvojih osjetila

Duboko pod planinama
Skriveni u šutnju i čekanje
Strepnja trenutka
I kad se više nema gdje
Izađimo bez straha

Zar ljubav može umrijeti
Zar beskrajna svijesti ima kraj
Zar Prastvaratelj može nestati
Zar istinu možeš sakriti

Nije slika izašala iz vode
Razlivene misli obojenih programa
Isprepletene mreže sustižeš u snovima
Vraćaš se na točku početka

Sjenice na snijegu
Ostavljaju tragove
Tražeći hranu
Opstanka iluzije

Bijelina sakrije
Propalost i tugu
Kada okopni
Cvijet se raduje
Ciklus kreće novi krug
Beskrajnog lanca
Kraja i početka

Isprepleteni svijetovi iluzije
Neodjeljenost mašte i stvarnosti
Gdje boraviš dok sanjaš
Kuda hodaš idući cestom kroz polja makova
I livade prekrivene cvijećem
Iz kojeg svijeta dopire žubor potoka
Dok umivaš svoje lice
Sa suncem pred očima

Što vidiš dok kapljice klize kroz tvoje ruke
I dodiruju tvoje grudi
Lastavice na nebu ispred slike orla
Pjev slavuja dopire sa ruba šume
Gustih zelenih krošnji













Planinski vrhovi
Maglovitih oblaka
Krajolici bez sjena

Valovi dodiruju tvoja stopala u pijesku
Plavi se horizont
U miru mora

Gdje je taj svijet
Podijeljen u tebi
Zarobljenom u zlatnom kavezu
Zemlje koja odlazi

Miris nedjeljnog ručka
Vesela lica za stolom
Kratki trenutak žamora
Gdje su misli prisutnih
Općinjenih sjećanjima koja se nisu dogodila

Tamno je u kino dvorani
Samo tiho zuji projektor
Slike se izmjenjuju na platnu
Ustaješ i ulaziš u film
Mijenjaš tok stvarnosti
Donosiš svitanje

Dolaze odgovori na davno postavljena pitanja
Započeta sa
Zašto

Nebo se prelijeva u bojama koje do sada nisi vidjela
Prostor titra i prelijeva se svjetlucajući
Nema slabosti ni umora
Nema rijeći kojima bi mi mogla reći
To što osjećaš i vidiš

Mir i radost dosežu izvan zamislivosti prolaznog svijeta
Nema hladnoće dok prolaziš zasnježenim stjenovitim vrhuncima
Tvoje srce radosno kuca
I ti se ne prestaješ smijati
Grleči sve koje sretneš na putu
Idući svom' domu u beskraju

I tamo negdje na početku
Postaješ jedno
Sa
Ne izrecivim
Ne izmaštanim
Stvorenim
Nestvorenim
Ponovo se sjetiš
Tko si


COPYRIGHT
miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Post je objavljen 16.10.2009. u 22:26 sati.