Marketing
Učka Mountain Trek 2009
7. Učka Mountain Trek dio je serijala TREKING LIGA, SLOVENSKA TREKING LIGA i kvalifikacijska je utrka za ULTRA TRAIL DU MONT BLANC (2 boda).
Vrijeme
Ovaj tjedan je zahladnilo. Pratio sam vremensku prognozu, jer sam slušao prilično zabrinjavajuće priče o razlici temperature na startu i cilju utrka koje se održavaju na Učki. U petak je prognoza bila relativno povoljna, oblačno, bez kiše, bez vjetra i uz temperaturu od 6 do 12°C.
Zahlađenje je došlo brzo, tako da nakon sasvim ugodnog vremena na ZG maratonu, cijeli tjedan je bilo toliko hladno navečer, da ni jednu večer nisam otišao na trčanje. Konkretno, između ZG polumaratona i Učka Trekinga nemam otrčan niti jedan kilometar.
Obuća, odjeća i oprema
Abecednim redom, jer je teško reći što je važnije. Na noge sam obukao (relativno) nove New Balance M783 tenisice. Do sada sam ih nosio na nekoliko kola jutarnje Gelender lige i postizao dobre rezultate s njima. Gornja strana im je tvrđa od starih Salamonki, nisu toliko prozračne (što bi moglo biti dobro za Mrak kombinaciju), ali zato imaju puno bolji grip ("držanje" terena). Osjetno manje proklizavaju.
Obzirom na veliku neizvjesnost s vremenom, odlučio sam se na duge tajice. Koliko sam vidio, duge nogavice su bile izbor svih natjecatelja. Na gornjem dijelu sam imao samo jednu plastičnu majicu. Tu odluku sam donio prije starta, jer je već bilo jasno da će biti topao dan. U ruksak sam stavio dodatnu pamučnu majicu kratkih rukava.
Osim obavezne opreme, sve je manje dodatnog tereta. Kad se samo sjetim svojih početaka i teškog ruksaka i mnoštva stvari koje bi mogle zatrebati, sandwich-a, ... Štapove sam ostavio u autu. Namjera mi je bila da u ruci nosim kartu, kompas i da se orijentiram, pa sam štapove ostavio. Priznajem da bi bilo pametnije da sam ih ponio, a kartu vadio po potrebi.
Organizacija
Organizator je najavio da je malo mjesta za parking, a u izbjegavanju poteškoća su pomogli redari. Na mjestu za prijave je bio kratak red, koji je brzo išao. Na istom mjestu sam kupio i kartu za utrku. Kad spominjem kartu, kvaliteta papira je loša. Raspala se, unatoč mojoj pažnji.
Na svim utrkama se dijele majice. Na Elvirovim trkama, majice imaju vrlo dobar design, a uz to sam dobio i veličinu koja mi odgovara. Možemo to nazvati sitnicom, ali korisnost XXL majice je meni nikakva. Ova majica mi odgovara i rado ću je nositi.
Pripreme
Još jedan standard Elvirovih utrka je objava karte i objašnjenja. Na žalost, nisam stigao pogledati i proučiti to dan prije trke, pa sam morao neposredno prije starta. Precrtao sam kontrolne točke na kartu, kratko i brzo pogledao kako ih spojiti, kojim putem ići. Pametno bi bilo i vizualizirati reljef, ali nisam imao vremena za to. Sve su to detalji koji kasnije utjeću na uspješnost u orijentaciji.
Start
Ultra kategorija je startala u 9:00, a planinarska u 9:30. Pohvaljujem takvu odluku organizatora. Bilo je 300-tinjak natjecatelja i bio je to odličan način da se smanji gužva na stazi. Desetak metara od startne linije, trasa trke prelazi na usku planinarsku stazicu i nastaje gužva u kojoj smo stajali dok se nije stvorila kolona po jedan. Iako je organizator zamolio sporije natjecatelje da se ne guraju u prve linije, neki su to prečuli ili krivo procijenili svoje mogućnosti. Nakon manje od 10 minuta hodanja u koloni, počeli smo pretjecati na uskoj stazici. Srećom, nitko se nije ozlijedio. Ubrzo dolazimo do kraja tog dijela staze, gdje se nalazi križanje. Prije utrke smo upozoreni da na tom dijelu možemo ići po azimutu i značajno skratiti put do KT1.
KT1 Zijavica
Do tog križanja sam, unatoč drugačijim namjerama i strategiji za ovu trku, podlegao tipičnom ponašanju hrvatskog trekkera, koje ima mnogo zajedničkih točaka sa životinjama koje žive u stadu. Do tog mjesta sam još pratio stanje na karti, a onda sam krenuo za grupom vjerujući kako su vještiji u orijentaciji i poznavanju terena. Pogledom na gornju sliku, vidi se da smo otišli previše na istok, pa se vraćali malo i na kraju krenuli dužim putem, po kojem smo lutali tražeći pravi put. Mogu tvrditi da sam dovoljno iskusan da prepoznam takve situacije, ali i dovoljno nediscipliniran da ih izbjegnem. U koritu nekog potoka smo imali i tipično "veliko vijeće". Bilo je tu pametnih prijedloga, pa smo nastavili nizvodno i nakon nekog vremena izašli u mjestu Sv. Anton. Osobno sam mislio da smo otišli puno dalje, obzirom da nam je do tog mjesta trebalo 40 minuta i da smo prošli 4 km. Na gornjoj slici sam narančastom crtom označio teoretski brži put. Od mjesta Sv. Anton do KT1 smo trčali po cesti, djelomično makadamskoj, djelomično asfaltiranoj, sve do dolaska na put za Zijavicu. To je strmi uspon, koji podsjeća na put za Gelender. Na putu prema gore smo počeli sretati natjecatelje koji su već bili gore i koji idu prema KT2. Na uskoj stazici je već bila gužva, koja se pretvorila u red ispred perforatora. Sada se i grupa u kojoj sam bio okrenula i krenula prema KT2, po istom putu po kojemu smo i došli. Gubitak vremena je bio velik (ne znam u minutama), jer nas je dostiglo i prestiglo mnoštvo sporijih, ali promišljenijih natjecatelja.
KT2 Voloski kuk
Spuštanjem po stazi dolazimo do mjesta Sučići, što nije u skladu s kartom, ali na taj detalj je organizator ukazao. Također od tog mjesta su oznake za stazu plave, jer je tu poučna staza. Ono što organizator nije rekao (ili bar ja nisam čuo), da su oznake samo s jedne strane drveta i to one koju mi ne vidimo. Čudni su putovi Gospodnji, pa je tako htio da u grupi bude i čovjek koji crta te točke, pa smo mu dali prigovor i upozorenje. Nadam se da je to ozbiljno shvatio, jer ne znam hoćemo li slijedeće godine ostati samo na verbalnom. 
Došli smo u lijepo, ali napušteno selo Trebišća. Tu vodič ("ranger") pušta divlju hordu da juri prema KT2 Voloski kuk. Na stazici ponovo počinje gužva, koja se prije spuštanja do potoka pretvara u čekanje. Sam spust je bio zahtjevan, pa i opasan zbog kamenja koje se počelo odronjavati. Nakon "ovjeravanja" natjecateljske kartice na perforatoru, tražim drugi put za izlazak iz potoka. Mnogo natjecatelja, staza već izrovana, kamenje koje se kotrlja, gužva.
KT3 Perun
Od KT2 se vraćamo po istom dijelu puta, sudaramo s natjecateljima koji idu u suprotnom smjeru. Poučna staza vodi prema Perunu. Na ovom dijelu gubim Huti-ja, kojeg sam vjerno pratio. Ima dosta kamenih ploča s natpisima, od kojih u trku hvatam poneki stih ili tek koju riječ. Nije prvi puta kako mislim da bi trebalo doći u pravoj planinarsko izletničkoj kombinaciji i polako proučiti sve ljepote, kulturna i prirodna blaga koja nam se nude. Uz lijepu šumu, povremeno se ukaže lijepi pogled na more.
KT4 prijevoj Bodaj
Nakon KT3 krećemo prečicom prema KT4, niz padinu, po travi, uz klizanje i padanje. Pomislih, kako bi bilo da je mokro. Prelazimo na drugi obronak i sada u potpuno drugoj ekipi krećem po puteljku. Dio natjecatelja ide uzbrdo, valjda i tu vide mogućnost dobrog kraćenja staze. Dolazimo do prijevoja, gdje nas čeka kontrolor, koji upisuje naše natjecateljske brojeve. Tu uzimam bocu vode i produžavam dalje.
KT5 Vrata (dolac)
Grupe se razdvajaju i krećem dalje s Mirjanom, Senkom i Jankom. Napravili smo čudan odabir puta, no zadržali smo jedinstvenost. Narančastim sam obilježio kraću varijantu. Tu smo također izgubili dio vremena. Nakon nekog vremena uočavamo veću grupu ispred nas. Mirjana ubrzava i napušta nas, što će se kasnije pokazati kao dobra odluka. Ja sam već bio iscrpljen, a nešto kasnije Senku hvata grč.
Dok smo trčali, nisam primjetio kada smo prošli pored mjesta Podmaj, gdje smo trebali prijeći na planinarski put. Mi nastavljamo po makadamskom putu. U nekom trenutku Janko staje i nakon proučavanja karte skrećemo s makadama na stazu kroz šumu.
Umjesto po hipotenuzi, mi smo išli po dvije katete. Iako je svaka kateta kraća od hipotenuze, kaže starina Pitagora da je to ipak duži put, a pretpostavljam i vremenski skuplji.
U mjestu Mala Učka stajemo na "špini". Točim vodu u "camel bag", skidam tenisice, izbacujem kamenčiće. Krećemo dalje. Uskoro spoznajem da sam sugestibilan i senzibilan. Janko je spomenuo da se osjeća loše, pa je taj osjećaj uskoro i mene preplavio. Senkini grčevi su prešli i na moj kvadriceps. Potpuno bespotrebno. Imam ja svojih grčeva u listovima. Uz sve to, put nas vodi uz brdo, prilično strmo brdo. Osjećamo da je zrak hladniji.
Nakon Sedla počinje spuštanje. Livada (dolac) Vrata su blizu. Perforator (KT) se ne vidi, ali u uputama jasno piše najniža točka na livadi, pa je potrebno pretrčati malo po livadi i naći to mjesto.
Na putu prema dolje
Sada je već prilično hladno. Koristim trenutak, vadim pamučnu majicu iz ruksaka i odjevam ju. Nešto kasnije primjećujem neke bijele mrvice koje padaju. Prva pomisao mi je da se radi o nekakvim cvjetovima ili peludu sa stabala. U JESEN! 
Nakon kraćeg čuđenja zaključujemo da se radi o snijegu. Bijeli je, u kuglicama, kao stiropor i pada lagano, kao pahulje snijega. Uskoro nestajemo u šumi. Strma nizbrdica, patnja za koljena i mišiće. Uskoro nas prestižu bikeri. Gledam s čuđenjem. Dobri bicikli, očito i dobra tehnika vožnje. Povremeno neki padne, ali bez ozljeda (srećom).
Cilj
Nastavak prema cilju je relativno lagan. Dobro je označen, postoje i oznake s nazivima. Napuštam Senku i Janka. Za leđima mi je jedan natjecatelj i ne osjećam nikakvu potrebu da ga pustim ispred. Naviru sjećanja s Velebita kad me je pretekao jedan natjecatelj u zadnjih 50 metara. Trka traje do zapisničkog stola. Trčim i ubrzavam koliko mogu. Kraj je blizu i ne treba taktizirati. Uskoro nailazim na još dvojicu natjecatelja. Jednog od njih pretjećem 100 metara od cilja. Drugi stiže do stola dva metra prije mene ili možemo reći dvije sekunde. Nema veze, sretan sam. Stigoh 55. od 260 prijavljenih natjacatelja, prema službenim rezultatima sam 43. u muškoj konkurenciji, od 126 koji su završili utrku. Prihvatljivo.
Iće, piće i zabava
Tijekom trke sam pojeo jedan energy bar (čak ne cijeli). Grah mi je bio odličan. Imam dojam da sam ga usisao, a ne pojeo. Kasnije sam se išao presvući, pa sam popio proteinski shake. Nakon druženja s dečkima iz Albe popio sam još jedno pivo i čaj (trebalo mi je nešto toplo).
Razmišljanja
Iako sam nedavno iznio želju za sudjelovanjem u Ultra kategoriji slijedeće godine, sada sam prilično svjestan da nisam znanjem dorasao tim izazovima, a vjerojano ni fizički. Slijedeća godina će biti bez pozicijskih ili rezultatskih ciljeva za treking. Mislim da ću se koncentrirati na skupljanje znanja. To sam planirao i ove godine, ali ponese me natjecateljski duh. 
Slijedi malo statistike.
Distance: 26.880 m
Time: 5:28:32
Avg HR: 150
Max HR: 179
Avg pace: 12:13 min/km
Rezultati:
Ultra
Planinarska
Galerije:
DianaAnzi
Post je objavljen 17.10.2009. u 23:55 sati.