Marketing
Sramota hrvatskih biskupa
Prekidam, zakratko, moju seriju napisa o jačanju klasne borbe u Hrvatskoj, jer sam opet iritiran ponašanjem jedne moćne institucije prema jednom pojedincu. Ista institucija i isti pojedinac, nažalost, kao i prije tri tjedna, kad sam objavio tekst
Bozanićev korak unatrag. Sada, n ažalost, i kolektivnim napadom.
Dakako, kardinal Josip Bozanić, zastupnik zastupnika Božjeg na Zemlji, neće se osobno spustiti do toga, da nekom tamo bivšem partizanu (koji je to, UBS (Usput Budi Spomenuto), postao sa 16 godina ne zbog ideologije, nego bježeći od genocida koji je provodio tadašnji zločinački kvislinški režim, čiji su svi vođe bili katolici, u kojem je pobijena cijela njegova obitelj, osim mlađeg brata kojeg su također spasili partizani), odgovara na njegove drske primjedbe, u otvorenom pismu naslovljenom Uzoriti kardinale, zašto se niste pomolili u Jasenovcu kao papa u Auschwitzu?; skrivat će se ispod stola. Zato se kolektivno javlja predstavništvo države Vatikan u Zagrebu, čitajući bukvicu jednom hrvatskom domoljubu. Pri tome se, naravno, direktno uključuju u ustašoidnu kampanju, praveći još korak natrag u odnosu na korak natrag, koji je kardinal Bozanić načinio u odnosu na nadbiskupa Škvorčevića.
Pravi kršćanin mogao bi spomenuti, barem kurtuazno: gospodine Goldstein, izražavam suosjećanje i kajanje, u ime institucije kojoj pripadamo, što su pripadnici katoličke crkve poubijali cijelu vašu obitelj. Ali prije će deva kroz ušicu igle, nego biskup u kraljevsko nebesko!
ali nije shvatljivo da tvrdi da se u Hrvatskoj ne taje, ne skrivaju i ne niječu zločini komunizma.
Potpuna laž. Sam Slavko Goldstain pridonio je uvelike 1980-ih da se o tome počne slobodno govoriti. Takozvani "duhovni" stol ovu hinbenu objedu dalje obrazlaže činjenicom da nijedan bivši partizan nije optužen za ratne zločine - što je točno, ali riječ je o posve drugom pitanju.
Hrvatski partizani, uključujući i nekoliko desetaka katoličkih svećenika koji su znali izabrati stranu istine i pravde protiv okupatora i njegovih domaćih slugu (za razliku nažalost od drugih, koji su stali uz uz ustaške zlotvore), 200.000 Hrvata (većinom katolika), od čega je četvrtina u borbi poginula, vodili su herojsku antifašističku borbu, te uz ostalo spasil od uništenja nekoliko tisuća Židova. Predstavnici države Vatikan, zavaravajući vlastitu rđavu savjest (jer je već degutantno koliko se pokrivaju samim Alojzijem Stepincem, praveći se da je nadbiskup vrhbosanski Ivan Šarić pisao pjesmice o cvijeću i proljeću a ne ode poglavniku!), sve što imaju o tome reći jest "i oni su činili zločine"!!! Buuuuu!!! I Englezi su, je li, činili zločine, i Mongoli su je li činili zločine... Svi su oni, je li, banda jedna zločinačka u očima Svete Majke Katoličke Crkve., bezgriješne, čiji je sadašnji totalitarni vladar, namjesnik Isusov na zemlji, prije bio šef svete inkvizicije.
Pitaju oni sa stola, podlo insinuirajući:Nije li čudno da se tijekom jugoslavenskoga režima desetljećima nije opovrgnuo preuveličan broj žrtava jasenovačkoga logora?
Nije li sramno, odvratno, nisko, huljski, sotonski, da se ovo predbacuje čovjeku, koji je uvelike pridonio da se taj broj opovrgne? (Pogledajte recimo kako je zbog toga na njega bjesan velikosrpski šovinist Milan Bulajić. O toj temi pisao sam ovdje.) Nije li bijedno, da to jednom pojedincu, koji je učinio puno više nego što se od njega može očekivati (uključujući i namjeru da posjeti Bleiburg), predbacuju predstavnici jedne moćne institucije, koja, recimo, do danas nije učinila ništa, da se opovrgne preuveličan broj žrtava Bleiburga? I koja je eto, slijedeći oholost, jedan od smrtnih grijehova po njihovom vlastitom učenju, desetljećima odbijala pokloniti se žrtvama Jasenovce, jer, pazi molim te, tamo su neki vrijeđali Crkvu, pa je li, uvrijeđenost njihovih ekselencija je važnija od činjenice masovnog pokolja, kojeg su počinili članovi njihovih stada?
Lijepo je da duhovnostolaši kažu:
Ipak, iz svega što je u Otvorenome pismu napisano razvidno je da gospodin Goldstein zna što je istina. Treba imati hrabrosti suočiti se s njom i javno ju izreći.
Iz njihovog je pak pisma razvidno da oni nemaju hrabrosti s istinom se suočiti. Ono dobro, što sam pohvalio u travnju ove godine u dnevniku Biskupi u Jasenovcu, sada je (ovim pismom, također i drugim kontinuiranim sramnim napisima "Glasa Koncila" - nažalost, misli se izgleda na Tridentski koncil, a ne Drugi vatikanski) poništeno: Rimokatolička crkva u Hrvata i dalje je leglo ustašonostalgije. Nažalost, oni koji znaju što je istina i imaju se hrabrosti s njom suočiti, kao što je fra dr. Petar Jeleč, još su u manjini.
Svatko se sa istinom i laži u sebi samom mora suočiti, ali i institucije to moraju učiniti. Oni, koji će me zbog ovog napisa napadati, neka imaju na umu da ja nisam komunist (u smislu, koji je taj termin u 20. stoljeću zadobio), niti sam to ikada bio (niti član SKJ, niti pristaša te ideologije), pa se nemam što za njihove grijehe ispovijedati. Međutim, imate i u slijedećem meni dragom citatu ideal "komunizma" (zajedničkog vlasništva), koji pretrajava kroz 2000 godina u svijesti ljudi, pa je onda, nasuprot Crkvi čiji su se vođe slizali s vladarima i moćnicima, i sekulariziran u 20-stoljetnom komunizmu:
Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su svi međusobno dijelili sve što su imali. (...) Nikome od njih ništa nije nedostajalo.
(Djela apostolska, 4, 32-34)
Biskupi bi ponekad trebali o tome razmisliti.
Post je objavljen 16.10.2009. u 19:58 sati.