Slušat ću nočas onu istu pjesmu
i šapat u snu one male riječi,
bespomočni bit će zvukovi u noći,
ko moja ruka što uzalud te sada traži.
I sutra će lebdjeti galebovi bijeli,
a ljudi će znati što još nisu znali,
ceste bit će prašne, a sječanja duboka,
mi čemo krenuti sa ugla gdje smo stali.
Sada ponovo moje srce ljubi i voli
čovjeka koji je dostojan te ljubavi,
a svi oni ostali plaču i suze brišu,
jer shvaćaju da mene za njih nema VIŠE!!!
Post je objavljen 16.10.2009. u 11:10 sati.