Ovo pitanje iz naslova je, čini se, vječno ... i susreće se na svim životnim razinama. Od potpuno materijalnog, od plastičnih boca i starih novina pa do napuštenog tvorničkog postrojenja ... pa čak do sasvim nematerijalnog, tipa kulturno naslijeđe, tragovi prošlosti ... kao što su i ovi o kojima se često piše na ovome blogu.
A čini se da je kod nas odgovor na to vječno pitanje gotovo uvijek samo jedan: uništi staro i onda napravi potpuno novo. Ponekad je to zaista i jedino praktično i izvedivo rješenje, nisam za čuvanje svega i pod svaku cijenu, napredak i razvoj podrazumijevaju i zamjene staroga novime ... no rekao bih da se mogućnost recikliranja (i "recikliranja") kod nas puno puta potpuno zanemaruje ... šteta.
Prošlim postom sam se dotaknuo okolice Kvatrića i poznatog i uvaženog industrijalca, gospona Arka, pa ajd da ja malo "recikliram" tu temu i spomenuti trg i spomenutog gospodina pa ih stavim u drugi kontekst - kontekst napuštene tvornice "Gorica" koja se nalazi pored (još uvijek ... koliko još dugo?) živućeg "Badela".
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Već je bilo spomena da će se taj napušteni i zapušteni prostor prenamijeniti u kulturni centar, ta ideja je naišla na, rekao bih, opće odobravanje ... krenule su i akcije oživljavanja tog prostora, "Otvoreni grad" (vidi fotku dolje, sa spomenom pločom postavljenom tim povodom!) .. no, do sada se još ništa konkretno nije desilo osim što su ti prostori u sve većoj mjeri zauzeti raznim trgovinama i skladištima. I sve nekako izgleda da će se i nastaviti tim putem, sve dok jednog dana u tišini ne nestanu te zgrade i umjesto njih počne nicati još koji shopping centar ...
Snimio: Vanja
Malo za prisjećanje, o ovoj problematici je bilo dosta govora i po novinama, evo jednog ČLANKA iz "Vjesnika" o "Operaciji grad" iz 2005. godine, a OVDJE je i prezentacija modela Centar za nezavisnu kulturu i mlade.
A to je tek jedan od mnoštva ovakvih slučajeva, tvornica "Jedinstvo" (sadašnja "Močvara") i riječka "Hartera" su pozitivni primeri, u oba slučaja prostor još nije generalno uređen, no makar nije srušen, vidjet ćemo što će biti sa "Medikom" ... dok je negativnih puno više, od "Paromlina" kod Gl. Kolodvora, "malog paromlina" u Adžijinoj, "Nade Dimić" koju ruši Kerum u Branimirovoj, starih pogona "Janka Gredelja" koji će većim dijelom uskoro biti srušeni (vidi moj post od 21.03.2009.!) i svi se nadaju da će bar djelić ostati sačuvan ...
A što se zaista dobrih primjera tiče, za njima treba posegnuti u inozemstvo - jedan podosta "fancy" je u Beču, preobrazba strog plinskog spremišta "Gasometer" u stambeno-trgovački kompleks (vidi OVDJE i OVDJE, dok se druga varijanta obnove, manje skupa i ambiciozna, no možda baš zato bliža običnom puku, može vidjeti u njemačkom gradu Luebecku gdje je nekadašnji tvornički pogon (Werkhof) pretvoren u alternativni kulturni centar - vidi OVDJE. Bio sam osobno u oba objekta i oba su, svaki na svoj način, fascinantna - prvi svojom grandioznošću i potpunom preobrazbom unutrašnjosti dok je vanjština ostala podosta sačuvana (i modernizirana), a drugi bogatstvom programa i životnošću (a sve se bazira na građanskoj inicijativi, dakle neprofitnog je karaktera).
Post je objavljen 16.10.2009. u 10:56 sati.