Seriju napisa o radništvu i klasnim odnosima u Hrvatskoj započeo sam prekjučer tekstom Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista, te nastavio jučer tekstom Jutarnji list: Glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. Prenio sam više komentara serije napisa u navedenim novinama, o tome kako su Hrvati (čitaj: "hrvatski radnici") lijeni, nesposobni i razmaženi. Ova kampanja pokazuje zaoštravanje klasne borbe u Hrvatskoj od strane hrvatskih i globalnih kapitalista, koji su krenuli u agresiju za dalje porobljavanje radničke klase, dok s druge strane još nema adekvatnog odgovora.
Nekih, zasad vrlo skromnih naznaka, ipak ima. Prenosim sada citate iz dva teksta objavljena na mrežnom sjedištu Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja. Prvo priopćenje njihovog ogranka u Splitu od 8. listopada: Bauk kruži Splitsko-dalmatinskom županijom – bauk anarhosindikalizma.
Radnici splitske Željezare i vranjičkog Salonita zaoštrili su metode borbe i preuzeli stvari u svoje ruke jer im je očigledno kristalno jasna prava uloga postojećih, žutih sindikata (...) Anarhosindikalizam kao metodu borbe bira direktnu (neposredovanu) akciju – usporavanje rada, štrajk, sabotažu, blokadu, bojkot. Direktna akcija logički proizlazi iz našeg shvaćanja samih sebe kao slobodnih bića, izraz je odlučnosti i zajedništva radnika, a prakticirajući je, oživotvorujemo ideale slobode i solidarnosti – temeljne vrijednosti anarhističkog društva. Pravne metode borbe – omiljeno oružje sindikalnih birokrata – služe isključivo gušenju radničke inicijative i rasipanju radničke volje, odlučnosti, borbenosti, vremena i novca. (...) Kroz djelovanje autonomnih lokalnih grupa, radimo na stvaranju mreže baznih sindikata bez hijerarhije, plaćenih službenika i sindikalne birokracije. (...) Direktna akcija i direktna demokracija!
Kao dopuna, dan kasnije, komentar: Čega se sindikati zapravo boje?
Priopćenje sindikalista Željezare od 2. 10. Prenose nam da su se, budući da ih državne institucije i dalje ignoriraju, radnici žestoko pobunili, da čak optužuju svoje sindikalne predstavnike da su ih (zamislite samo!) izdali i prodali, da zahtijevaju radikalne akcije i nerede, ali su ih oni uspjeli odgovoriti od takvog „anarhičnog ponašanja“ (...) župan Sanader upozorava da „ne može dopustiti nikakav anarhosindikalizam jer bi već sutra svi mogli učiniti isto.“ (...) Ako su ovakve metode preradikalne za naše uvriježene (i uhlijebljene) sindikaliste, što bi rekli na otimanja šefova u Francuskoj, ili tek na zauzimanje tvornica i pokretanje radničkih samouprava u Argentini? (...) žuti sindikati su zastarjeli i beznačajni, jeftin folklor u lošem prividu demokracije. Kao i politička kasta, sindikalisti su postali svrha sama sebi (...) Radnici nadu u bolju budućnost imaju jedino ako (...) se samoorganiziraju po nehijerarhijskom, direktno-demokratskom modelu (kao studenti s plenumima) i sami preuzmu ono što im pripada – svoja radna mjesta.
Tu se spominje primjer studenatskog pokreta i njegovih plenuma, sa sredštem na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pokret i dalje radi, plenumi se redovno sastaju jednom tjedno, slijedećg vikenda je "radni vikend" uz sudjelovanje ljudi iz raznih plenuma na hrvatskim fakultetima.
U doba proljetne blokade fakulteta objavio sam niz komentara. Prenosim poveznice na neke od njih - u ovom kontekstu, samo naslovi dovoljno govore:
27. svibnja 2009:
Zapamnite riječ Plenum: još ćete je često slušati!
7. svibnja:
Radnici i seljaci uz studente: Na djelu je klasna borba
25. travnja:
Studentsko zaposjedanje: da, revolucija je počela!
Plenum Filozofskog fakulteta izrazio je podršku radnicima Salonita.
Držimo važnom demokratskom lekcijom široj javnosti što se nisu ustručavali napustiti usko polje konvencionalnih strategija kada su se one pokazale nesvrhovitim. Nadamo se da će imati snage odlučno ustrajati u svojim zahtjevima i nakon što su blokadu odlučili obustaviti. Ulozi njihove borbe od općedruštvenog su značaja: obrana stečenih socijalnih i političkih prava, među koje spadaju i pravo na protest i pravo na štrajk.
Evo toliko za danas, da ne opterećujem svoje čitatelje predugim tekstovima. Sutra slijedi nastavak.
Post je objavljen 15.10.2009. u 23:05 sati.