Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rudarka

Marketing

Mobitel i prodavačica ljubičica...

Već me par dana ljuti do besvjesti neprofesionalnost moje lokalne prodavačice (he he ne ljubičica smijeh) novina. Oliti žene koja radi na kiosku najbližem našoj kući. Osim što su obje prodavačice - inače pušačice cijelo ljeto prostajale s prednje strane kioska skrivajući cigaretu, tu i tamo šalicu sa kavom, sada je u igri druga priča: mobitel na uhu. Tj. u rukama. puknucu

Sjećam se vremena kad su mobitel nosili samo sumljivi tipovi, svečano ga stavljajući na stol kafića, jer i nije bio veličine za ostaviti u džepu. Da ne velim da ga se nije ni moglo strpati u džep. I naravno neki službeni automobili sa onim čudom veličine omanje mikrovalke. I daljinskim koji bi sada lovio i signale sa Mjeseca. Kad ga ne bi raketira. No to je druga priča..

I Guzda si je tih davnih godina kupio mobitel za poštenih 3.000 dojče maraka jer je izračunao gubitak informacija za neke vikend-poslove u puno većoj cifri.

A onda su polako počeli i obični ljudi nositi mobitele. Pa studentarija, pa školarci s onim jeftinim modelima (da ne spominjem kako sada i tete u vrtićima imaju problem sa malim popišancima koji bi u vrtić s mobitelom prosječne plaće ravnateljice tog istog vrtića no), pa ostali radni narod, pa prodavačice na tržnici, pa penzići... zubo

Nemaš sad čovjeka koja ne hoda s mobitelom. O tome da većina njih nema kulturu (ili uopće ne zna kako se to radi nut) gašenja zvuka u javnim prostorima, tokom kongresnih i inih događanja, predstava u kazalištima ili nedajbože koncerata ozbiljne glazbe ili na sastancima - nećemo. no

I sve bi bilo dobro da su se ljudi ograničili na esemesanje i kratko javljanje na mobitel da nisu stigle one opcije - nazovi, pa pričaj do besvjesti... burninmad

Pa je ljudima glupo prekinuti razgovor kad su već "u điru" tj. u onih pustih milion i nešto sekundi/minuta razgovora što im je jednokratno naplaćeno.

Tako valjda i moja prodavačica. Jebe se njoj što ljudi dolaze i odlaze, ona uz razgovor i nama eventualno nešto proda (sami se poslužimo), uzme paru, vrati ostatak i - priča li priča dalje....

Grrr....





Post je objavljen 15.10.2009. u 20:57 sati.