Marketing
RECENZIJA: LA ROUX, FRANKMUSIK
OCJENA: -4
Predstavit ću vam 2 zanimljiva britanska elektropop albuma. U istom postu iz nekoliko razloga. Oba su debitantska i žanrovski relativno slična. La Roux je svoj debitantski album objavila još tamo negdje krajem lipnja (prije 2 tjedna album je doživio i svoje američko izdanje), a Frankmusik je svoj objavio u kolovozu. I dok su oko prvog kritike prilično usuglašene u pozitivnom smjeru, potonji je izazvao neobičnu podijeljenost kritičara. Od najgorih ocjena (pretjerano u svakom slučaju), pa sve do onih najboljih.
Rekao bih da se zapravo savršeno nadopunjuju u vrlinama i manama. Tamo gdje je jedan jak, drugi je slab i obrnuto. La Roux je kao originalna, neopterećena, cilja na visoku kvalitetu. No kad zagrizete malo preveliki zalogaj, veći od talenta, dođe do problema. Originalnost poprima odsjaj pretencioznosti, neopterećenost odjednom izgleda kao ogromna kalkulacija. Veliki trud oko toga da budete svoji zapravo samo dodatno naglašava kako svoji niste uopće. Ima dobrih pjesama, daleko od toga da nema. Svi singlovi su dobri, a tu je i još nekoliko vrlo dobrih trenutaka. No teško se oteti dojmu da je sve ipak malo premalo iskreno u konačnom rezultatu.
Frankmusik s druge strane ostavlja potpuno drugačiji efekt. Topliji u svakom slučaju. Nešto manje dobrih pjesama, ali one koje su dobre, jako su dobre. Stuart Price potpisuje produkciju cijelog projekta, a cjelina na prvu zvuči čak pomalo jeftino. No tu je prije svega odličan vokal, a zatim i trenuci poput Better Of As 2 i 3 Little Words koje albumu daju više privlačnosti nego je La Roux dobila u ijednoj svojoj pjesmi.
OCJENA: 4
Post je objavljen 15.10.2009. u 20:46 sati.