Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vidrinsmijeh

Marketing

Počinje čudesno razdoblje vjetrova. Onih koji tiho premeću lišće, pomireno, u nosnice nam donose miris zemlje i gljiva i vlage, mošusnu čežnju za zagrljajem snažnim i okus daljina. Al i onih nesmiljenih, grubih vjetrusina koji ne daju spavati, otkidaju grane, raščupavaju naše želje i sanje, bjesni su i opaki, donose svađu, podsjećaju na stare nemire, nerješene dugove prošlosti, na cijenu koju nismo platili ili smo je preplatili i pobjegli, sakrili se u okrilje lažnog mira i sjaja....
Poželjela sam upravo taj, vjetar srdžbe.Da raščisti moje iluzije, moju sklonost naivnoj samoobmani. I stigao je. Donio sive i crne oblake. Poplašio ptice. Zaledio mi lice. Prestala sam tako vjerovati tvojim slatkim rječima, tvojoj hinjenoj brizi. Hodam raščupana,zaleđenog lica i želja. Osjećam se kao da sada zajedno s pokojnikom oplakujem njegov prerani odlazak. Oplakujemo zajedno ono što je od nas trebalo biti. Tješeći se i mučeći se, naizmjenično.
Ko je meni kriv što se teško odljepljujem...i što stalno imam osjećaj da nisam učinila dovoljno?

Kod mene stvari izgledaju sasvim jednostavno.
Ako mi je prijatelj mjesec,
a ja naslonjena na njegovu čipkastu sjenu
skidam sa sumnjičave lampe
čaroban prah djetinje naivnosti
i gasim je prijateljski nježno,
onda imam potpuno pravo očekivati
da će moj prijatelj Mjesec
svjetliti i u mom potpunom mraku
bez očekivanja da me i zagrije svaki put.
Ali
ako mi je vjetar ljubavnik,
a ja sam bila spremna poput ratnika
prijeći močvare, preskočiti zidine,
isplesti najčvršće ljestve
da mi on može
kad god poželi
sneno šaptati na jastuku.....
Ako mi je ljubavnik vjetar,
onda imam potpuno pravo očekivati
da i on postane lopov, gusar, bilo što
što god mi se prohtije
i da me zagrije
dok ne proključam
baš svaki put....



Čitam Joanne Harris i njenu knjigu "Cipelice kao bombon":

" Azteci su znali moć vjetra.
Čiji dah pokreće sunce i tjera kišu.
Ime mu je Ehecatl i štovali su ga čokoladom
Želja zahtijeva žrtvu.
Upravo je Ehecatl dao čovječanstvu sposobnost da ljubi.
Vjetar je Aztecima važan, važniji od kiše, čak važniji od sunca.
Zato što vjetar znači promjenu.
A bez promjene svijet će umrijeti.
Postoje dobri i zli vjetrovi.
Samo moraš odabrati što hoćeš, ništa drugo.
Čini što želiš, ništa jednostavnije od toga.
Možeš se dati tiranizirati,
ili se možeš oduprijeti.
I letjeti na vjetru poput orla."


Ovo mi je stoti post...baš je prošlo brzooo, brzoo;)))
Odoh vam ja, mili moji, jahati na vjetru!!!!!!!!!!!!!!


Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 15.10.2009. u 17:15 sati.