Čitam ja tako danas novine i na naslovnici bombastično piše: Šokantni rezultati državne mature. A ja pitam: "Ma čemu se vi svi čudite?"
Za početak dotični rezultati nisu niti najmanje iznenađujući. Puno je razloga zašto, nema samo jednog krivca, i iluzija je očekivati da će se problem rješiti preko noći, jer neće.
Kao osoba koja je još uvijek dio sustava, mogu malo pisati o svojim zapažanjima. Srednju školu sam završila prije pune tri godine, međutim još uvijek se sjećam nekih stvari.
Uči se za ocjenu, nitko ne uči zato da bi znao, nego da bi gradivo odvalio i nastavio dalje. Tako je bilo u srednjoj, a tako je i sada na faxu. Npr. na faxu gledam kolege koji su položili neki predmet na prvoj godini, i čak su dobili neke dobre ocjene iz njega, sada dvije godine kasnije ne sjećaju se najosnovnijih stvari. Da se razumijemo, ne mora svakoga sve zanimati, ali neke osnove moraš znati.
Naravno, tu je problem i nemotiviranost i disciplina učenika u srednjim i osnovnim školama, a to je nešto što bi trebali roditelji rješavati kod kuće, a ne prepuštati djecu školama pa da ih tamo odgajaju.
Drugi problem je gradivo. Svi se slažu da je preopširno, ali nitko ne čini ništa da bi ga se smanjilo. Teško je odrediti što su osnove, a što nisu, ali pobogu pa ta djeca će imati cijeli život naučiti neke stvari ako ih zanimaju, pa ne moraju izlaziti iz škola kao enciklopedije. Evo primjera od sinoć. Dođe mi najmlađa sestra da joj pomognem pročitati kopiranu stranicu iz bilježnice od prijateljice. Nije mogla pročitati neku vrstu, jer nije nikada čula za nju, pa nije bila sigurna šta bi to moglo biti. Budući da je sada drugi srednje, iz biologije rade zoologiju, još uvijek su na praživotinjama. Ono što je pisalo kao primjer vrste (iz skupine trepetljikaša) bilo je: Tintinnina. Helloouu??!! Nisam mogla vjerovati da ih to uče. Ne podcjenjujem niti jednu vrstu, ali ovo nema smisla učiti u srednjoj školi, mi na faxu smo ih spomenuli samo kao primjer malotrepetljikaša (i pitanje je hoću li ih ikada vidjeti uživo), a ako vam kažem da nema ni članak o toj porodici na wikipediji, onda vam je jasno koliko je ta porodica nevažna za mozak jednog srednjoškolca. Ali, tko odlučuje što je bitno, a što nije?
Dalje su problem nastavnici. Ima ih svakakvih, od onih odličnih, do onih katastrofalnih. Evo primjera iz predmeta važnog za maturu, uz odličnu profesoricu. Hrvatski je bio obavezan predmet i na staroj maturi, a biti će i na državnoj maturi, i to je normalno, ljudi moraju biti pismeni. Međutim, gradivo iz tog predmeta je izuzetno opširno jer radi se praktički čitava povijest književnosti + gramatika. Ako vam kažem da sam ja tijekom svoje četiri gimnazijske godine imala sve skupa možda deset sati gramatike, hoće li vas to iznenaditi? Jer profesorica jednostavno nije stigla. A da ne pričam da smo na kraju četvrti srednje završili sa Krležom. Da se razumijemo, imala sam odličnu profesoricu i sve što sam naučila kod nje sam zaista i naučila, neke stvari neću zaboraviti do kraja života no je li zaista potrebno raditi Krležu, Matoša, Dostojevskog po mjesec dana? Ne kažem ja da oni to ne zaslužuju, ali jednostavno se nema vremena. I da citiram svoju dragu N.: „Idealno bi bilo kada bismo mogli mjesec dana raspravljati o tome je li Ana Karenjina bila kurva ili ne, ali za to se jednostavno nema vremena.“
Moje skromno mišljenje je da su u obrazovnom sustavu nezadovoljni svi. Nemotivirani nastavnici (čast izuzecima) i učenici kojima je tlaka sama pomisao na školu (čast izuzecima). Umjesto da škola bude mjesto gdje svi vole ići, to je mjesto koje svi jedva čekaju da odrade. Dok svi obrazovanje budu shvaćali kao nešto što se mora odraditi, a ne kao nešto u čemu bi svi trebali uživati, pomaka neće biti. Ali za tu utopiju, kao i za sve ostale, nedostaje novca, zar ne?
Post je objavljen 15.10.2009. u 13:16 sati.