Marketing
Jutarnji list - glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca
Jučer sam započeo zamišljenju seriju zapisa, u kojima ću prenijeti neke aktualne informacije i stavove o ekonomskoj i društvenoj situaciji u Hrvatskoj. Jutarnji loist, koji se već davno profilirao kao zastupnik krupnog kapitala (dakako, to ne znači da svi novinari u tome sudjeluju!), nije sam po sebi u tome bitan: on je samo instrument. Cijeli, Europa Press Holding nastupa glasnogovornička služba Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. U situaciji opće društvene krize, klasna borba se zaoštrava, a kapitalisti su sada u ofanzivi.
Prije Viktora Ivančića, čiji sam tekst jučer prenio, na tu temu se dvaput oglasila Crvena akcija, evolucionarna organizacija proletarijata i svih potlačenih. Prenosim citate iz dva njihova priopćenja. Prvo je priopćenje od 20. rujna:
Gotovo svakodnevno na stranicama tog lista pojavljuju se bombastični naslovi i tendenciozni članci koji pokušavaju dokazati postojanje nekakvog glomaznog, skupog i nepotrebnog sistema socijalne zaštite koji guši hrvatsko društvo. (...)
Krajnje je smiješno Hrvatsku, gdje je neplaćeni prekovremeni rad pravilo, kao i zabrana sindikalnog organiziranja u privatnom sektoru, gdje je normalno radnicima ograničavati broj odlazaka na WC, gdje očajni radnici upuštaju u činove samožrtvovanja kao što štrajkovi glađu, uspoređivati s tim zemljama, a pogotovo govoriti o pretjeranoj socijalnoj zaštiti. Tranzicijske horor priče iz hrvatske radničke stvarnosti u Jutarnjem su prikrivene iza "statistike" i "prosjeka". (...)
Ova kampanja očito ima za cilj olakšati kapitalistima daljnje udare na standard naroda. Mediji se predstavljaju kao "javnost", ali govore samo kao glasnogovornici šefova i na taj način sasvim očito služe uskoj manjini protiv interesa masa. U kapitalizmu, sloboda medija je samo sloboda od demokratske kontrole većine i tako će nužno biti sve dok ne izborimo ekonomiju u kojoj smisao proizvodnje neće biti punjenje privatnih džepova pojedinaca, nego zadovoljenje potreba masa i medije koji će govoriti u interesu tih masa.
Slijedeće prijopćenje uslijedilo je 8. listopada
Kampanja laži Jutarnjeg lista i EPH ne samo da se nastavlja nego i eskalira. Očito zaključivši kako redovito objavljivanje najprljavije propagande u vijestima nije dovoljno, Jutarnji je odlučio toj propagandi dati najistaknutije mjesto i time se praktički pretvorio u službeni bilten Svjetske banke i udruge poslodavaca. (...)
Gnjusna nepotpisana žvrljotina koja nosi naslov "Kviz koji je srušio deset Hrvatskih mitova" sasvim je opravdano izazvala zgražanja javnosti. Uz to, nedavno je i kao jedna od kategorija vijesti (uz vijesti iz Hrvatske i svijeta) dodana kategorija pod naslovom "Kako dalje" koji skuplja sve leži, mitove i manipulacije podacima na jednom mjestu. Ako je Jutarnji doista srušio koji mit, onda je to mit o nezavisnim medijima.
O kampanji EPH-a, h-alteru 13.10.2009.:prenosi članak Stipe Ćurkovića "Tranzicija i solidarnost" iz "Zareza" od 1. listopada: Slučaj ideološke propagande Jutarnjeg lista njemu je povod za sagledavanje dodatnih aspekata konteksta u kojime jse ona odigrava. Time završavam današnju svoju ponudu za čitanje. Slijedit će nastavak, u kojem se osvrćem na neke druge aktualne događaje, s istim kontekstom (zaoštravanje klasnog antagonizma) povezane.
Kampanja koju EPH zadnjih mjeseci provodi uvjeravajući nas da su lijenost i parazitizam hrvatskog radništva uzroci gospodarstvenih problema države, predstavlja zaoštravanje i novi stupanj otvorenosti u klasnom antagonizmu odozgo. Zasad se nije dogodio sličan stupanj samosvjesne mobilizacije s druge strane. (...)
Kada ekonomska liberalizacija postaje istoznačna sa "slobodom" kao takvom, a sistematski napad na socijalna prava biva proglašen nužnim aspektom procesa posttotalitarne "demokratizacije", svako suprotstavljanje liberalizaciji postaje potencijalnim činom neprijateljstva prema slobodi, a otpor protiv sužavanja socijalnih prava neprijateljstvom prema demokraciji
U retoričkom registru nacionalističkih invektiva devedesetih neprijatelje tržišnih reformi - uz prešutnu pretpostavku o identičnosti interesa tržišta s interesima nacije - običavalo se zvati upravo neprijateljima. U retorički mekšoj varijanti - uobičajenoj među nominalno "lijevim" parlamentarnim strankama i dijelom NGO scene - uobičajenije je govoriti o nedostatku demokratske zrelosti ili anakronizmu "krivoga mentaliteta". (...)
Osnovni i paradoksalni uvjet za uspjeh ove argumentacijske operacije je da recipijent unaprijed kao aksiom prihvaća da društvo koje treba braniti zapravo ne postoji, nego "samo pojedinci i njihove obitelji" (kako glasi kanonska formulacija Margaret Thatcher). (...) Radikalni metodološki individualizam generira vlastite etičke poučke: tko nije uspio sam si je kriv. (...)
Ono što je liberalna i "socijaldemokratska" parlamentarna i intelektualna opozicija suprotstavila neoliberalizmu s nacionalističkom fasadom, bio je projekt indigniranog odbacivanje kiča nacionalističkog pokrova uz prešutno ubrzavanje u smjeru iste socijalne politike. Ideali europske integracije i demokratske normalizacije (...) zamijenili su Naciju kao krajnju instancu ideološke legitimacije istog transformativnog procesa. (...)
Zanemareni aspekt kontinuiteta na ideološkoj razini - unatoč svim razlikama u diskurzivnoj izvedbi - čini i zajednički podtekst klasnog prezira u narativima tobože oprečnih socijalnih imaginarija. Slučajevi okupacija tvornica ili organizirani otpori privatizaciji i "racionalizaciji" naučili su nas da se u dominantno "desnoj" izvedbi prezir prema socijalizmu direktno prevodi u refleks optuživanja pobunjenih radnika za jugonostalgiju, "nefleksibilnost" i kočenje napretka mlade države. Iza nacionalističke retorike krila se jedva skrivena klasna agenda. (...)
Ako je nacionalizam time otkrio da je u krajnjoj konzekvenci - i neovisno o tome što su involvirani akteri vjerovali - bučna ideološka površina dubljih i dalekosežnijih procesa kapitalističke restauracije, liberalna građanska ljevica je iz opetovanog igrokaza tih neuspjelih interpelacija politički uspjela ekstrahirati samo potvrdu svog prezira prema "kolektivističkim refleksima" masa, ovoga puta u ruhu moralno i estetski zgađenog antinacionalizma. (...)
Recentna kampanja EPH-a - po samopoimanju medijski agent liberalne političke opcije - predstavlja dospjeće tog procesa do njegovih krajnjih konzekvenci. U kontradikciji između restauracije kapitalizma i proklamirane socijalne homogenosti ishod je nužna antagonizacija klasnih odnosa i - u ovom slučaju - agresivno odbacivanje samog načela solidarnosti i unutar suženih nacionalnih parametara. (...)
Pitanje je postavljeno. Ono glasi: hoće li medijski oktroirani - u osnovi neokolonijalni - samoprezir i klasna autoagresija uspjeti spriječi otvorenu koliziju interesa većine s tranzicijskim elitama? Ili će se otvoriti politički prostor za fundamentalo propitivanje dosadašnjeg smjera razvoja? Stanje je dovoljno akutno da si smijemo priznati da je naša uloga u ovome trenutku defenzivna, ali zato vrlo konkretna: obrana stečenih socijalnih prava i institucijâ socijalne zaštite kao povijesno već izborenih, konkretnih oblika solidarnosti. To je prvi - ali nužan - korak u otporu protiv sve direktnijeg podčinjavanja životâ većine zahtjevima kapitala (...)
Post je objavljen 14.10.2009. u 21:11 sati.