Marketing
44. planinarski križni put
ili Kako ugurati devu na mala vrata?
Nakon nekoliko dana odmora nužnih za bistriji pogled, donosimo vam ekskluzivnu reportažu s 44. planinarskog križnog puta koji je u organizaciji udruge Ekosspiritus prošlog vikenda prolazio pokupskim krajem (Lasinja – Pisarovina – D. Kupčina – Šišljavić – Rečica). Ovaj put sudjelovalo nas je četvero i to u omjeru 3:1 u korist cura, konačno. Geslo ovog pohoda bilo je „Da možda i vi ne kanite otići?“, a hit koji nas je ovog puta pratio bila je pjesma „Mi želimo uzdić' Isusa“. Propovijedali su vlč. Robert Mokri iz Suhopolja (morala sam to nadodati :-) i don Damir Stojić, studentski kapelan, a voditelj i glavni organizator križnog puta bio je Radovan Librić.
To su opće informacije bitne za širu sliku, a sad evo našeg pogleda...
A evo što smo vidjeli...
Reći ćemo vam jednostavno - planinarski križni put su dva dana u kojima obične stvari radite na neobičan način. Na primjer, ovako se kuha...
...a ovako se jede...
Korak po korak mi idemo naprijed...
...no ako smo umorni, počinemo u miru...
...imamo priliku za sukob...
...kao i za pomirenje...
...svladavamo nesavladive prepreke...
...i ništa nas ne smije iznenaditi...
Neki su pokornički karakter ovog pohoda shvatili doslovno...
...a drugi preneseno...
Ipak, i jedni i drugi su pažljivo slušali...
...i sudjelovali...
...te su tako doznali i odgovor na pitanje postavljeno u naslovu. S problemom deva pred malim vratima upoznao nas je don Damir, propovijednik na nedjeljnoj misi. Nakon što smo u evanđelju promatrali susret Isusa s bogatim mladićem kojem je samo jedno nedostajalo i čuli njegovo upozorenje kako će lakše deva kroz iglene uši...don Damir nam je protumačio tu sliku na način koji još nismo čuli pa ga dijelimo ovdje s vama. Naime, "Iglene uši" su bila niska i uska vrata na koja je obični puk ulazio u Jeruzalem. U Jeruzalem su putovali kako bi se jednom godišnje klanjali u Hramu, a prijevozno sredstvo bila im je, naravno, deva. No, po dolasku u Jeruzalem mnogi su se susretali s dvojbom - ući i pokloniti se te riskirati gubitak deve ili sačuvati devu. Mnogi su prošli naporno i opasno hodočašće do Jeruzalema, da bi onda odabrali devu. Nisu znali ispravno poredati vrijednosti svojega života. Ovakvi susreti za nas su prilika da napravimo reviziju svojeg životnog hodočašća. Poticaje smo dobivali od propovijednika i voditelja, no isto tako i od svih slučajnih sugovornika s kojima smo tih dva dana planinarili, kao i od mještana koji su nas svugdje dočekivali s otvorenim srcima i bogatom okrjepom na čemu im od srca zahvaljujemo. Bilo nam je zaista lijepo i obogaćujuće i nadamo se da ćemo sudjelovati i u 45. pohodu. Štoviše, nadamo se da ćemo tamo susresti i tebe, dragi čitatelju/ice! Odlučiš li poći, zapamti temeljno pravilo: ponesi samo najnužnije! Bez deva, molim! Vrijedi rizika!
Post je objavljen 14.10.2009. u 19:48 sati.