Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/finding-sunshine

Marketing

How to know if you'r ready?

„Dobro, pričaj.“-rekao je kad smo sjedali u crvene fotelje u kafiću.
Unutra su se miješali razni mirisi; kava, dim cigareta, i vanilija iz mirisnih štapića postavljenih na svaki stol. Ne baš previše uspješna kombinacija.
„Mislim da bi ti prvi trebao početi.“-namignula sam mu, odloživši torbu pored sebe
„Ja?! Pa ti si bila u drugom gradu ovaj vikend.“-rekao je pomalo iznenađeno
„Jake.“-podigla sam obrve
„Jane, stvarno nemam…“-pokušao je no prekinula sam ga
„Jake!“-malo sam povisila glas dok sam se pokušavala suzdržati da se ne nasmijem.
„Dobro. Ja ću prvi.“-rekao je poraženo. „Henry, Linda, Ozzy , ja i Alec smo izašli u Aqu. Bilo je sasvim ok, neki party sa glazbom 80'ih. Prije nego smo trebali otići kući, zabio sam se u jednu djevojku kad sam išao po još jedno piće. „-malo je zastao, a zatim me pogledao.
„Dakle?! Tko je ona?“-upitala sam radoznalo potičući ga da nastavi
„Penny.“-rekao je kratko
„Penny? Koja Penny?!“-samo ime mi ništa nije značilo
„Sad je maturantica. Mislim da sam je sreo par puta kada sam bio maturant, ali nisam nikad imao prilike razgovarati sa njom. Zapravo je prilično simpatična.“ – završio je, a sjaj u očima kao da je postao još veći.
„Ooo, Jake. Ti to zapravo hoćeš reći da si pronašao curu?“-počela sam zadirkivati
„Potencijalnu.“-naglasio je, i podigao desnu obrvu. „A sad ti?“
„Pa, prvo da ne zaboravim, Giada te pozdravlja, i rekla je da bi mogli jednom zajedno doći tamo kod nje. Tenneessi je prekrasan, barem onaj dio koji sam ja vidjela. Ako izuzmemo oluju koja je bila…“ –počela sam brzo govoriti ne bih li nešto zaboravila, ili propustila. Znala sam da želi cjelokupni izvještaj. Kasnije ću ga preispitati više o toj famoznoj „Penny“.
„…i javio mi se kad sam već bila u vlaku za doma. Pisali smo skoro cijelim putem, tako da mi nije bilo dosadno.“-završila sam, brzo usput prebirući po glavi nisam li nešto zaboravila.
„Ooo, Jane. Ti to zapravo hoćeš reći da si pronašla dečka?“. Loša imitacija mene.
„Potencijalnog.“- odgovorila sam i nasmijala se, a on je samo slijedio moj primjer.

* * * * * *

Ustala sam ujutro iz kreveta, jedva čekajući da uđem u plesnu dvoranu. Već dugo nisam imala takvu potrebu za plesom kao sad. Otišla sam u kupaonicu, brzinski obavila šta sam imala i spremila se za trening. Sunce se probijalo kroz napola zatvorene zavjese, donoseći ljepotu ljetnog jutra.
Kuća je naravno bila prazna, mama i tata otišli su prije dva sata, a Rileya nije bilo. Teško sam uzdahnula, i krenula niz stepenice koje su škripale pod mojim nogama.
Popila sam sok od višnje, usput promatrajući popis namirnica koji je mama ostavila na stolu, zajedno sa novcima. Pokupila sam to, ubacila u torbu i izašla van. Sunce je već prilično dobro udaralo, pa sam nabila naočale na nos ne bih li se tako oslobodila neprestanog škiljenja.

Došla sam ispred plesne škole, i gurnula masivna vrata kako bih ušla. Mike, Leina i James već su bili tu. Mike i Leina su plesali i uvježbavali tango; nisu ni primijetili kad sam ušla, no bilo je i za očekivati.
„Jutro!“-rekla sam veselo, malo glasnije kako bih nadjačala glazbu.
„Jutro Jane. Nešto si posebno vesela danas.“-prokomentirao je James svojom poznatom melankolijom u glasu. Neznam kako mu je to uspjevalo. On bi i najveselije pitanje, ili pak konstantaciju, izrekao na tako hladan, čudan način, kao da će kraj svijeta uskoro.
„Ništa posebno. Valjda sam ustala na dobru nogu.“-slegnula sam ramenima i otišla se presvući u svlačionicu.
Nakon što sam se zagrijala i odgledala Mikeov i Leinin bečki valcer, odlučila sam zamoliti Jamesa da zapleše samnom. Nisam ga dugo trebala nagovarati, pristao je, jer ionako ništa nije imao za raditi. Iznenadila sam se koliko je postao dobar otkad me nije bilo. I prije je plesao dobro, ali sad se znatno popravio. Moglo bi se reći da je sasvim ravan Mikeu, u svakom pokretu.
„Impresivno.“-rekla sam pomalo iznenađenim tonom kad smo završili
„Hvala. No to je došlo sa godinama rada. Ti si rođena sa tim.“-odgovorio je zadihano, a zatim otišao po ručnik. Ostala sam zatečena njegovom izjavom, iako mi je godila. No svejedno, nisam se smatrala nekim posebnim talentom za ples. Samo velikim zaljubljenikom u isto.
Uzela sam mobitel u ruke kako bih provjerila koliko je sati i poslala Jakeu poruku. No umjesto Jakeu, počela sam pisati Allenu.
„Jutro! Samo da se javim, pošto jučer nisam, da sam stigla sretno kući. Ovdje je vruće i vedro, i nema nikakvih naznaka skoroj oluji.“ –utipkala sam na brzinu i potražila Allenov broj u imeniku.
„Zadovoljna?!“-začula sam Mikeov glas iza sebe
„Ha?! Molim?!“-rekla sam brzo se okrenuvši. Prepao me.
„Oteo ti se smiješak. Mislio sam da si zadovoljna nečim.“-konstatirao je, a zatim izvio kut usne.
„Ničim posebnim.“-rekla sam smireno.
„Jesi se odmorila za vikend?“-provukao je ruku kroz kosu i stresao glavu.
„Zapravo i jesam. I to prilično dobro.“"
„Odlično. Vidio sam te maloprije kako si plesala sa Jamesom. Mogu ja zamoliti za ples?“-ispružio je ruku i naklonio se, pritom se zaljuljavši. Izgledao je nespretno simpatično. Stavila sam dlan u njegovu ruku i krenuli smo prema sredini dvorane. Tamo se još jednom poklonio uz vragolasti osmijeh, a zatim upalio radio. Početni taktovi salse počeli su odjekivati dvoranom, i nije mi preostajalo ništa drugo nego nasmiješiti se.
„Nisi mogao odoljeti, jelda?!“
„Tebi. Nikad.“-prihvatio je moje zadirkivanje, a zatim me povukao u dijagonalu, okrećući me laganim pokretima.
„Trebali bi uvježbati za predstavu ovaj, i još dva plesa. Moramo samo sve okupiti jedan dan, da vježbamo zajedno.“-govorio je na prekide udišući zrak
„Dobro, samo reci kad. Dogovorite se, pa mi javi. Ja sam ionako navečer tu. Dolaze Dewan i Sawannah, i Ben i Yvaine na trening.“
„Ok.“-bilo je sve što sam uspjela čuti prije nego mi je okrenuo leđa i privio ih uz moja.
Nakon što sam završila i sa tim plesom, do nas je došla Leina. Kratko smo popričali, nakon čega sam shvatila da je vrijeme da odem. Moram još do trgovine, a vani je žega sve veća.
Dohvatila sam mobitel sa stola, i ugledala primljenu poruku. Mislila sam da je Allen, no iznenadila sam se kad nije bio.
„Ej, već te dugo nema kod nas. Andrew je jučer pitao za tebe. Zašto nebi došla jedan dan na kavu?“
Poruka je bila od Katie. Neznam zašto no srce kao da mi je preskočilo par otkucaja, a zatim nastavilo u dotadašnjem ritmu. Nisam znala što bih joj rekla, pa nisam ništa odgovorila. Kad stignem kući, razmislit ću. Neznam jesam li spremna ponovno vidjeti i suočiti se sa Codyem, ako dođe do toga.


Post je objavljen 14.10.2009. u 15:32 sati.